Parfemi se koriste već tisućama godina u raznim kulturama. Egipćani su koristili mirisne smole u vjerskim obredima i kao losione za tijelo. U Bibliji se spominju darovi mudraca koji su donijeli tamjan i smirnu za malog Isusa. Muslimanski prorok Muhamed rekao je da su parfemi hrana za dušu.
Nakon Egipta, parfem se proširio na Grke i Rimljane. U srednjem vijeku, križari su donijeli uzorke u Europu. Liječnici su u 17. stoljeću koristili parfem za liječenje kuge. Kralj Luj XIV je toliko koristio parfem da su ga zvali “kraljem parfema”. Francuska regija Grasse postala je vodeći proizvođač parfema.
U Engleskoj su se krajem 18. stoljeća koristili medaljoni i štapovi koji su sadržavali arome. Sintetički parfemi pojavili su se u kasnom 19. stoljeću zahvaljujući upotrebi kemijskih spojeva. Nitrobenzen je bio prvi sintetički parfem koji je korišten u sapunu i imao miris badema.
Godine 1868. William Perkin sintetizirao je kumarin iz tonke graha, a Ferdinand Tiemann stvorio je sintetičku ljubičicu i vaniliju. U SAD-u, Francis Despard Dodge eksperimentirao je s citronelom i stvorio citronelol alkohol koji je dao mirise različitih cvjetova.
Bočice parfema su postale važan element u parfemskoj industriji i često su prava umjetnička djela. Ove bočice se dizajniraju tako da se usklade s karakteristikama mirisa koji se nalazi unutra.
U početku, bočice su bile jednostavne, izrađene od različitih materijala poput stakla, porculana, metala ili kamena. Međutim, s razvojem umjetnosti parfumerije, bočice su također postale sve složenije i egzotičnije, poprimajući razne oblike i ukrase.
U Egiptu su staklene boce bile nove te su uglavnom korištene za držanje parfema, dok su u Europi bočice postajale sve luksuznije, a posebice u Veneciji u 18. stoljeću, kada su staklene bočice poprimile oblik malih životinja ili su bile ukrašene pastoralnim scenama.
Danas, mnogi proizvođači dizajniraju bočice tako da odražavaju karakter mirisa koji se nalazi unutra, a dizajneri često surađuju s umjetnicima kako bi stvorili jedinstvene i lijepe bočice koje privlače pažnju kupaca.
Od sirovina do mirisa: Postupak proizvodnje parfema
Destilacija vodenom parom je postupak kojim se eterična ulja dobivaju iz svježeg ili sušenog bilja. Biljni materijal se stavlja u posudu s vodom, a kroz posudu prolazi vodena para. Para uzima aromatične spojeve iz biljaka i onda se ohladi, čime se dobiva vodena otopina i eterično ulje koje se odvaja.
Ekstrakcija
Ekstrakcija otapalom je postupak kojim se ekstrahiraju mirisni spojevi iz biljaka otapalom kao što su etanol, benzen i heksan. Biljni materijal se stavi u otapalo, koje otapa mirisne spojeve. Zatim se smjesa ohladi, filtrira i koncentrira. Ekstrakt se zatim obrađuje kako bi se uklonilo otapalo, a preostale arome se koriste u izradi parfema.
Enfleurage
Enfleurage je stari postupak za izdvajanje mirisnih spojeva iz cvijeća, poput jasmina ili ruže. Cvjetovi se stavljaju na masnu podlogu (npr. mast) koja apsorbira mirisne molekule. Nakon što se zasićenje dogodi, masnoća se rastopi i arome se odvoje od masti.
Maceracija
Maceracija uključuje namakanje biljaka u ulju ili masnoći kako bi se ekstrahirali mirisni spojevi. Biljke se stavljaju u posudu s uljem, a zatim se smjesa ostavi da stoji nekoliko dana. Kroz ovaj proces, ulje apsorbira mirisne spojeve iz biljke.
Prešanje
Prešanje se koristi za ekstrakciju ulja iz citrusa poput naranče, limuna ili grejpa. Voće se stavlja u stroj za prešanje kako bi se iz njega dobilo ulje. Nakon toga se ulje centrifugira kako bi se uklonio preostali voćni sok.
Sve ove metode ekstrakcije koriste se kako bi se dobili prirodni mirisni spojevi koji se zatim koriste u izradi parfema. Sintetičke arome također se stvaraju u laboratoriju, koristeći kemijske spojeve koji oponašaju prirodne mirise biljaka ili drugih izvora.
Miješanje
Kada se stvori miris, miješa se s alkoholom u određenoj količini. Količina alkohola u mirisu varira, a najčešće se koriste tri glavne koncentracije: parfem, eau de parfum i eau de toilette. Parfemi sadrže najveću količinu parfemskih ulja, obično između 20-50% po težini, otopljenih u alkoholu i tragovima vode.
Eau de parfum sadrži oko 10-15% parfemskih ulja razrijeđenih u alkoholu, dok kolonjska voda (eau de toilette) sadrži samo 3-8% ulja otopljenog u alkoholu, uz veću količinu vode koja čini oko 80-90% otopine.
Starenje
Nakon što se parfem pomiješa s alkoholom, često slijedi proces starenja kako bi se omogućilo da se različite komponente mirisa povežu i formiraju uravnoteženiju i postojaniju smjesu. Vrijeme starenja ovisi o vrsti parfema, ali može trajati od nekoliko tjedana do nekoliko godina.
Tijekom tog procesa, miris se često čuva u tamnim i hladnim prostorima kako bi se spriječilo propadanje i promjena mirisa. Nakon starenja, “nos” ponovno procjenjuje miris kako bi potvrdio kvalitetu i usklađenost s ciljanim mirisom.
Za razliku od vina koje stari u bačvama, parfemi se obično čuvaju u bocama. Tijekom vremena, kemijske reakcije između alkohola i parfemskih ulja mogu utjecati na njihov miris. Parfemi mogu postati nijansirani ili se mijenjati u smislu postojanosti i intenziteta mirisa. Stoga se većina parfema stavlja u staklene boce s čvrstim zatvaračem kako bi se smanjila izloženost svjetlosti i zraku, čime se osigurava dugotrajnost i stabilnost mirisa.
Svaki parfem ili eterično ulje sadrži tri vrste mirisnih nota, koje se nazivaju “notes de tete” (gornje note), “notes de coeur” (središnje note ili note srca) i “notes de fond” (donje note).
Gornje note su mirisi koji se prvo osjete kada se parfem nanese, a karakteriziraju ih oštri i svježi mirisi poput citrusa. Središnje note, poput mirisa cvijeća poput ruže i jasmina, daju tijelo parfemu i postupno se razvijaju nakon što se gornje note rascjepkaju.
Donje note, koje uključuju drvenaste mirise poput sandalovine i cedra, su osnovni mirisi koji daju dugotrajan utisak i pojavljuju se kada se gornje i središnje note ispare. Uz to, parfemi se mogu kombinirati s drugim mirisima kako bi se postigao složeniji i jedinstveniji miris.
Kontrola kvalitete u proizvodnji prirodnih i životinjskih ulja za parfeme
Budući da parfemi uvelike ovise o žetvi biljnih tvari i dostupnosti životinjskih proizvoda, parfumerija često može postati rizična. Za dobivanje samo jedne funte eteričnih ulja potrebno je tisuće cvjetova, a ako sezonski urod bude uništen zbog bolesti ili nepovoljnih vremenskih prilika, parfumerije bi mogle biti u opasnosti.
Osim toga, konzistenciju je teško održati u prirodnim uljima. Ista vrsta biljke uzgojena u nekoliko različitih područja s neznatno različitim uvjetima uzgoja možda neće dati ulja potpuno istog mirisa.
Problemi se javljaju i kod sakupljanja prirodnih životinjskih ulja. Mnoge životinje koje su nekoć ubijene zbog vrijednosti njihovih ulja nalaze se na popisu ugroženih vrsta i sada ih se ne može loviti. Na primjer, proizvodi od sjemena kao što je ambra zabranjeni su od 1977. Također, većinu životinjskih ulja teško je i skupo ekstrahirati.
Jelenji mošus potiče od jelena pronađenih na Tibetu. Cibet mačke, uzgojene u Etiopiji, drže se zbog masnih izlučevina žlijezda, dok se dabrovi iz Kanade i bivšeg Sovjetskog Saveza love zbog svog ricinusa.
No, ova pitanja imaju i ekološku i etičku dimenziju – kako zaštititi ugrožene vrste i osigurati održivu proizvodnju parfema? Otkrijte kako industrija parfema pronalazi načine da se nosi s tim izazovima, a istovremeno osigurava kvalitetu svojih proizvoda.
Sintetički parfemi omogućili su parfimerima više slobode i stabilnosti u njihovom zanatu, iako se prirodni sastojci smatraju poželjnijima u najfinijim parfemima. Korištenje sintetičkih parfema i ulja eliminira potrebu ekstrakcije ulja iz životinja i uklanja rizik od loše žetve biljaka, štedeći mnogo troškova i živote mnogih životinja.
Znanje o kvaliteti parfema ne ograničava se samo na njihov miris. Kvaliteta sastojaka i praksa njihove ekstrakcije također igraju veliku ulogu. Nažalost, mnogi prirodni sastojci parfema postali su izuzetno rijetki, što dovodi do velikih problema u njihovom dobavljanju i utječe na kvalitetu i cijenu parfema.
Srećom, sintetički parfemi otvaraju vrata novim mogućnostima u svijetu parfema, nudeći slobodu i stabilnost u kreiranju novih mirisa bez eksploatacije životinja i rizika koji dolaze s prirodnom ekstrakcijom.
Iza svakog omiljenog mirisa krije se složen proces proizvodnje, a parfemi su i dalje podložni brojnim izazovima kontrole kvalitete. Dok se neke parfimerije oslanjaju na prirodne resurse, druge se okreću sintetičkim sastojcima kako bi održale stabilnost u proizvodnji i uklonile rizike koji bi mogli ugroziti proizvodnju.
Bez obzira na način proizvodnje, očuvanje okoliša i životinja važan je dio industrije parfema, a sve više se istražuje i potencijalna primjena parfema za liječenje i dobrobit.
Evolucija parfema: Od prirodnih ulja do sintetičkih mirisa i aromaterapije
Suvremena era parfema donosi nove perspektive i promjene u korištenju mirisa. Umjesto prirodnih ulja, sintetičke kemikalije sve su popularnije u proizvodnji parfema, dok se manje koncentrirani oblici često koriste svakodnevno.
No, to je samo početak. Industrija istražuje nove granice poput korištenja parfema u svrhu liječenja, poboljšanja raspoloženja te unaprjeđenja odnosa među spolovima. Saznajemo da je osjetilo mirisa povezano s emocijama, kreativnošću i pamćenjem, što potiče povratak aromaterapije i uporabe mirisnih ulja u rješavanju emocionalnih i fizičkih problema.
Teorija koja stoji iza aromaterapije kaže da korištenje eteričnih ulja pomaže u jačanju imunološkog sustava kada se inhaliraju ili primjenjuju lokalno. Osjet slatkih mirisa također utječe na raspoloženje i može se koristiti kao oblik psihoterapije.
Poput aromaterapije, provodi se više istraživanja kako bi se sintetizirali ljudski parfemi – to jest, tjelesni mirisi koje proizvodimo kako bismo privukli ili odbili druge ljude. Ljudi, kao i drugi sisavci, ispuštaju feromone kako bi privukli suprotni spol. Stvaraju se novi parfemi koji dupliciraju učinak feromona i stimuliraju receptore seksualnog uzbuđenja u mozgu.
Ne samo da bi parfemi budućnosti mogli pomoći ljudima prikriti “loše” mirise, već bi mogli poboljšati njihovo fizičko i emocionalno blagostanje, kao i njihov seksualni život.
