Povijest lova
Lov se prvi put javlja prije tri milijuna godina i ostao je s nama sve do danas, zajedno s drugim aktivnostima kao proizvodnja hrane i uzgoja stoke. Ljudska bića su živjela nomadski način života i unosili su meso u svoju prehranu.
Kasnije kad su počeli tražiti plijen, osmislili su tehnike lova koristeći oružja od rude i zamke. U srednjem vijeku lov je bio privilegija plemstva, povezan sa pravom na vlasništvo zemlje. Nakon Francuske revolucije dovelo je do znatne zaštite ekosistema šume.
Kako je život postajao organizovan i civiliziran uloga lovca je oplemenjena. Lov je postao dio obrambene prakse čiji je cilj bio zašititi usjeve poljoprivrednika od životinja koje bi ih uništile.
Poljoprivreda je postala primarni izvor hrane. Došla je potreba za ljudima raznih vještina. Nastala su nova zanimanja kao što su kovači, tkalci i ostale zanatlije. Lov je postao zadatak onima koji su bili najbliže toj profesiji. To je ujedno bio i trenutak kada je lov prepoznat kako sport. Rimske civilizacije su zarobljavale životinje radi prodaje i gladijatorskog nadmetanja.
U srednjem vijeku uvedeno je prvo pravo ograničenje lova, bez lova u kraljevskoj šumi. Iako je lov bio primarni način dolaska do hrane, čovjek se na kraju počeo oslanjati na uzgoj vlastitih farmi i usjeva.
Međutim lov kao glavni izvor hrane i danas postoji među nekim plemenima na primjer u Južnoj Africi, Tajlandu i Indoneziji. U tim područjima dolazi do nestašice hrane kada su teški uslovi uzgoja.
Lov kao potreba
Lov djeluje kao jedini način preživljavanja brojnih ruralnih skupina u savremeno svijetu I omogućuje kontrolu populacije divljih životinja. Svaka lovna operacija omogućuje lov malog broja životinja godišnje. Tijekom ovog procesa, biološki podaci se bilježe i šalju u centar za zaštitu divljih životinja kako bi se pažljivo održala tabela o cjelokupnom zdravlju i populaciji vrste.
Lov sa lukom i samostrelom
Postoji veliki broj različitih lukova koji se koriste za lov. Tu se ubrajaju složeni luk, dugi luk i zakrivljeni luk. Odabiranje pravog luka je ključna za uspjeh lovca prilikom lova. Za lov na jelena obično je potrebno 40 kilograma zatezanja luka kako bi se postigao uspješan pogodak. Lov sa lukom zahtijeva vještinu koja dolazi sa vježbom i preciznim rukovanjem luka.
Bez obzira na koji se način lovac odluči na lov, svaka metoda ili vrsta oružja predstavlja vlastite izazove i nagrade. Sezona lova sa lukom obično traje duže od sezone koja je određena za vatreno oružje. Lovci bi trebali provjeriti zakon svoje države u vezi konkretnih informacija.
Lov sa vatrenim oružjem
Oružje je uveliko povećalo sposobnost lovca da ubija divljač na većoj udaljenosti i u većem broju, a svako povećanje dometa, preciznosti i brzine paljbe dodatno je povećavalo ulov. Na kraju su lovci usvojili dodatne konvencije, uglavnom nepisane ali ponekad uključene u zakone o divljači kako bi ograničili upotrebu vatrenog oružja.
Na primjer u Velikoj Britaniji i mnogim drugim zemljama oružje koje se samostalno repetira ili ručno nije prihvaćeno kao sportsko oružje. Ne koristi se ništa osim puške sa dvostrukom cijevi koja nakon paljbe traži pauzu kako bi se ponovo napunila, pružajući tako plijenu šansu da izađe iz dometa.
Metode lova
Osnovne metode sportskog lova su lov, promatranje, čekanje, istjerivanje i pozivanje. Na otvorenoj zemlji gdje se divljač može gledati iz daleka ili divljač može vidjeti lovca, potreban je spor i prikriven pristup, iskorištavajući bilo kakav zaklon pazeći da vjetar ne odnese miris lovca plijenu.
Lov stojeći
U ovoj metodi lovci obično stoje na drvetu ispred terena sa hranilicom gdje očekuju prolaz plijena, naročito zimi kada je divljač u potrazi za hranom zbog hladnoće. Ovakva mjesta sa hranilicama su jako učinkovite i čine lovnu sezonu efikasnom.
Lov u kamuflaži
Kamuflaža je neophodna da bi lovci ostali nevidljivi životinjama koje love. Važno je da lovac uvijek bude izvan vidika, jer čim životinja nešto primjeti ona kreće u bijeg i time lovac ne može dobiti čisti pogodak na plijen. Kamuflaža omogućuje lovcu da se dobro uklopi sa prirodom i postane gotovo nevidljiv plijenu u daljini.
Šetnja šumom i poljima
Kod ove metode lov se izvodi hodajući poljima i šumom kako bi se tačno locirao plijen i postigao uspješan ulov. Jedino što morate uzeti u obzir ako se volite kretati po šumi jeste dobre lovačke gumene čizme. To će vas činiti tihim prilikom hodanja i zaštiti će vaše noge.
Istjerivanje
Ova metoda se izvodi tako što lovci koji hodaju jednom stranom polja pri čemu tjeraju jelene ispred sebe do druge strane polja, gdje je lovac ili grupa lovca spremani za pucanje i čekaju svoj plijen. Životinje su nepredvidljive i ponekad ne mogu ići u pravcu kojem želimo, u takvo slučaju to može biti problem. Ali ako se sve dobro isplanira i organizira lov može biti uspješan.
Lov sa psima
U ovoj metodi je uključena grupa lovaca. Ovu metodu uglavnom prakticiraju oni koji imaju veliku grupu lovaca i koji uživaju u ovakvoj vrsti aktivnosti. Jedna grupa lovaca će se pobrinuti za smjer u kojem će psi goniti plijen dok će druga grupa čekati spremna za ubijanje lovine.
Vrste lova
Lov na divlje svinje
Divlje svinje su izazovne i zahtijevaju poštovanje. Lov je moguć na više načina: čekanjem, istjerivanjem a na manjim kontroliranim područjima čak i sa lovačkim psima. Bez obzira koju metodu lova izaberete možete biti sigurni da će biti izazovan, jer divlja svinja nikad neće dozvoliti da je neko ulovi. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća populacija divljih svinja je drastično porasla a naše mogućnosti da uživamo u lovu nikad nisu bile bolje nego sad.
Lov na medvjeda
Lov na medvjeda zaista je posebno iskustvo. Učestvovanje u lovu na medvjeda je najveći lovački san. Lov na medvjeda se odvijaju na destinacijama poput Kanade, Aljaske i Rusije, kao i u nekoliko zemalja u Evropi poput Rumunije i Hrvatske.
Ljudi su osmislili mnoge načine lova na medvjede. Ponekad se medvjedi gone sa dva psa ili čoporom pasa. Pozivanje medvjeda imitirajući zvukove njegovog tipičnog plijena poput jarca u nevolji također može biti efikasno. Ali daleko najčešći način lova na medvjeda jeste čekanje na visokim čekama u blizini postavljenog mamca ili prirodnog izvora hrane kao što je zobeno polje.
