Novak Đoković je jedan od najistaknutijih i najuspješnijih tenisača u povijesti sporta. Njegova karijera obilježena je kontinuiranim usponom, osvajanjem brojnih naslova i postizanjem nevjerojatnih rekorda. Rođen 22. svibnja 1987. godine u Srbiji, Đoković je brzo pokazao svoj nevjerojatni talent i strast prema tenisu.
Sa svojim nevjerojatnim sposobnostima na terenu, Đoković je postao jedan od najuspješnijih igrača svoje generacije, osvajajući velike turnire i dosežući vrh svjetskog tenisa.
Njegova posvećenost, izdržljivost i sposobnost prilagodbe raznim igračkim stilovima čine ga jedinstvenim i nezaustavljivim protivnikom. Svojom impresivnom karijerom i brojnim dostignućima, Đoković je zacementirao svoje mjesto među najvećim teniskim ikonama svih vremena.
2022: Đoković dominira teniskim terenima osvojivši peti naslov na Australian Openu i peti naslov na Wimbledonu
- Osvojio peti naslov na Australian Openu, pobjedivši Rafaela Nadala u finalu.
- Izgubio u polufinalu Roland Garrosa od Stefanosa Tsitsipasa.
- Osvojio svoj peti naslov na Wimbledonu, pobjedivši Mattea Berrettinija u finalu.
- Osvojio Nitto ATP Finals u Torinu, pobjedivši Andreja Rubljova u finalu.
- Osvojio turnire u Astani i Tel Avivu.
- Osvojio ATP Masters 1000 turnir u Rimu, pobijedivši Rafaela Nadala u finalu.
- Završio sezonu kao svjetski broj 1 na ATP ljestvici.
2022. godina bila je još jedna uspješna godina za Novaka Đokovića, obilježena osvajanjem Grand Slam naslova i dominacijom na terenu. Bio je nevjerojatno konzistentan i pokazao je svoju izuzetnu igru i mentalnu snagu. Osvojio je važne naslove i zadržao svoj položaj kao jedan od najboljih tenisača na svijetu.
2021: Osvojen deveti naslov na Australian Openu i drugi naslov na Roland Garrosu
- Osvojio deveti naslov na Australian Openu, pobijedivši Danila Medvedeva u finalu.
- Postao rekorder po broju tjedana provedenih na prvom mjestu ATP ljestvice.
- Osvojio drugi naslov na Roland Garrosu, svladavši Stefanosa Tsitsipasa u finalu.
- Izgubio u finalu Wimbledonu od Novaka Đokovića, u dramatičnom meču koji je trajao pet setova.
- Osvojio brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Tokiju, pobjedivši Pabla Carreña Bustu u meču za treće mjesto.
- Pobijedio na turnirima u Beogradu i na Toronto Mastersu.
- Završio sezonu kao svjetski broj 2 na ATP ljestvici.
Ova godina je bila obilježena uspjesima na Grand Slam turnirima i značajnim postignućima, iako je Novak Đoković izgubio u nekim ključnim mečevima. Ostvario je snažan nastup i pokazao da je i dalje jedan od najboljih tenisača u svijetu.
2020: Osvojen rekordni osmi naslov na Australian Openu
U 2020. godini, Novak Đoković je ostvario nekoliko impresivnih dostignuća:
21 rujna, premašio je Petea Samprasa i postao drugi tenisač s najdužim trajanjem na prvom mjestu ATP ljestvice. Tada je ostvario 290 tjedana na prvom mjestu, i bio je drugi iza Roger Federera s 310 tjedana.
Osvojio je 8. naslov na Australian Openu, pobijedivši Rogera Federera i Dominica Thiema u finalu. Ima nevjerojatan omjer od 16-0 u polufinalima i finalima Australian Opena.
Postao je treći tenisač u povijesti koji je osvojio 8 naslova na jednom Grand Slam turniru. Ispred njega su samo Rafael Nadal sa 13 naslova na Roland Garrosu i Roger Federer s 8 naslova na Wimbledonu.
Ostvario je 900. pobjedu u karijeri u prvom kolu Australian Opena protiv Jana-Lennarda Struffa. Jedan je od sedam igrača u Open eri koji su ostvarili 900+ pobjeda.
Postavio je nove rekorde osvojivši 36. naslov na ATP Masters 1000 turnirima i dosegnuvši 52. finale ATP Masters 1000 turnira u Rimu, pobijedivši Diega Schwartzmana.
Također je osvojio ATP Masters 1000 turnir u Cincinnatiju, pobijedivši Milosa Raonica.
Osvojio je svih 9 različitih ATP Masters 1000 turnira više puta. Nitko drugi nije uspio osvojiti svih 9 naslova barem jednom.
Predvodio je Srbiju do naslova na ATP Cupu s omjerom 6-0 u pojedinačnim mečevima i 2-0 u parovima. U finalu je pobijedio Rafaela Nadala.
Sada ima ukupno 14 pobjeda nad igračima koji su bili svjetski broj 1. Vodi u međusobnim susretima protiv Nadala s omjerom 29-27 i protiv Federera s omjerom 27-23.
Izgubio je u finalu Roland Garrosa od Nadala. Tada je imao omjer 1-7 protiv Nadala na Roland Garrosu, uključujući 0-3 u finalima.
U finalu turnira u Dubaiju, spasio je tri meč-lopte protiv Gaëla Monfilsa i osvojio 5. naslov. Protiv Monfilsa ima impresivan omjer 17-0.
Premašio je Johna McEnroea i zauzeo 5. mjesto na listi osvajača turnirskih naslova u Open eri sa 81 osvojenim naslovom. Jim Courier drži rekord s 109 naslova.
Nažalost, diskvalificiran je u četvrtom kolu US Opena protiv Pabla Carrena Buste, što je prekinulo njegov početak sezone od 26 pobjeda bez poraza i ukupni niz od 29 uzastopnih pobjeda.
2019: Osvajanje sedmog naslova na Australian Openu i petog naslova na Wimbledonu
U 2019. godini, Novak Đoković postigao je nekoliko iznimnih rezultata:
U najdužem finalu u povijesti Wimbledonu, trajanje 4 sata i 55 minuta, spasio je 2 meč-lopte i pobijedio Rogera Federera. Postao je prvak Wimbledonu koji je spasio meč-loptu još od Boba Falkenburga koji je spasio 3 meč-lopte u finalu 1948. godine.
Također je spasio 2 meč-lopte protiv Federera i pobijedio ga u polufinalima US Opena 2010. i 2011. godine. Ukupno vodi u međusobnim susretima protiv Federera sa 26-23.
Prije osvajanja 5. naslova na Wimbledonu, osvojio je rekordni 7. naslov na Australian Openu, pobijedivši Rafaela Nadala u finalu. Sada ima ukupno 16 Grand Slam naslova, što ga svrstava na treće mjesto svih vremena.
Postao je prvi tenisač u povijesti koji je tri puta zaredom osvojio 3 ili više Grand Slam naslova (2011.-2012., 2015.-2016., 2018.-2019.).
Također je prvi tenisač koji je pobijedio Nadala u Grand Slam finalu bez izgubljenog seta. Nadal je do sada igrao 27 Grand Slam finala.
Osvojio je 26 uzastopnih pobjeda na Grand Slam turnirima prije poraza od Dominica Thiema u polufinalu Roland Garrosa u pet setova.
U četvrtom kolu US Opena, zbog ozljede lijevog ramena, morao se povući protiv Stana Wawrinke. To je bio šesti put u karijeri da se povukao s Grand Slam turnira i trinaesti put na turnirima na razini ATP Toura.
Osvojio je 33. naslov na ATP Masters 1000 turnirima u Madridu bez izgubljenog seta (pobijedio Stefanosa Tsitsipasa) te 34. naslov na ATP Masters 1000 turnirima u Parizu (pobijedio Denisa Shapovalova).
Dodao je 12. naslov na ATP 500 turnirima u Tokiju (pobijedio Johna Millmana). Ukupno ima 77 osvojenih naslova, što ga izjednačava s Johnom McEnroeom na petom mjestu svih vremena u Open eri.
Spasio je 2 meč-lopte protiv Juana Martina Del Potra na putu do 9. finala ATP Masters 1000 turnira u Rimu (izgubio od Nadala).
Ostvario je više od 50 pobjeda u sezoni i završio u Top 3 igrača svijeta po 12. put u posljednjih 13 sezona (2007.-2016., 2018.-2019.).
Sada je treći tenisač svih vremena po broju tjedana na prvom mjestu ATP ljestvice, s ukupno 275 tjedana, iza Federera s 310 tjedana i Samprasa s 286 tjedana.
2018: Osvojeni drugi naslov na Wimbledonu i povratak na broj 1 na svijetu
U 2018. godini, Novak Đoković ostvario je nekoliko značajnih dostignuća:
Vratio se na prvo mjesto ATP ljestvice i osigurao završno prvo mjesto na kraju godine po peti put, 5. studenog, nakon niza od 22 pobjede. Sa 31 godinom postao je najstariji igrač na prvom mjestu ATP ljestvice na kraju godine u povijesti (od 1973.).
Također je postavio rekorde za najniži plasman (br. 22), najlošiji početak od 10 mečeva (5-5) i najmanje osvojenih naslova prije Wimbledon-a (0) u istoj sezoni kao igrač koji je završio na prvom mjestu.
Osvojio je naslov na Wimbledonu (pobijedio Andersona) i US Openu (pobijedio Del Potra) po treći put u istoj sezoni (ističući 2011. i 2015. godinu).
Izjednačio se s Peteom Samprasom na trećem mjestu svih vremena po broju Grand Slam naslova u muškoj konkurenciji s 14 naslova (ispred njih su samo Federer s 20 i Nadal s 17 naslova).
Također se izjednačio s Ivanom Lendlom i Peteom Samprasom na vrhu liste po broju nastupa u finalima US Opena u eri otvorenog prvenstva.
Na Wimbledonu je osvojio naslov kao 21. igrač na ATP ljestvici, čime je postao najniže rangirani pobjednik Grand Slam turnira od Gastona Gaudia, koji je bio 44. igrač na svijetu na Roland Garrosu 2004. godine.
Pobijedio je Rafaela Nadala u polufinalu Wimbledonu rezultatom 10-8 u petom setu nakon 5 sati i 15 minuta igre, poboljšavajući svoj omjer protiv Nadala na 27-25.
Pobijedio je Rogera Federera u finalu turnira u Cincinnatiju i u polufinalu Paris Mastersa (izgubio u finalu od Khachanova), poboljšavajući svoj omjer protiv Federera na 25-22.
Na turniru u Cincinnatiju postao je prvi igrač koji je osvojio naslove na svih devet ATP Masters 1000 turnira od početka serije 1990. godine.
Bez izgubljenog servisa osvojio je 32. naslov na ATP Masters 1000 turnirima u Šangaju (pobijedio Corica), drugi samo iza Nadalovih 33 naslova.
Dostigao je sedmo finale Nitto ATP Finala (izgubio od A. Zvereva 6-4 6-3), pobijedivši A. Zvereva 6-4 6-1 u skupini.
Ostvario je 800. pobjedu u karijeri u četvrtfinalu turnira u Londonu/Queen’s Clubu (pobijedio Mannarina), ali je propustio priliku za osvajanje naslova izgubivši u finalu od Cilica nakon što je imao meč-loptu.
Dosegnuo je četvrtfinale na Roland Garrosu po deveti put zaredom (izgubio od Cecchinata) i dvanaesti put na turniru u Rimu (izgubio od Nadala u polufinalu).
Ostvario je više od 50 pobjeda u sezoni i postigao taj rezultat u 11 od posljednjih 12 sezona (2007.-2016., 2018.). Početak sezone bio je pomalo spor, s omjerom 6-6 i nizom od tri uzastopna poraza.
Napravio je operaciju desnog lakta neposredno nakon Australian Opena, koji mu je bio prvi turnir nakon pauze od 6 mjeseci.
2017: Osvojen drugi naslov na Wimbledonu
U 2017. godini, Novak Đoković, srpski tenisač, postigao je sljedeće rezultate:
Osvojio je naslov na ATP World Tour turniru po 12. uzastopnu sezonu braneći naslov u Dohi (pobijedio No. 1 Murraya u 3 seta).
Spasio je 5 meč-lopti protiv Verdasca u polufinalu Dohi prije nego što je pobijedio Murraya, povećavajući svoj omjer protiv Murraya na 20-0 nakon osvajanja prvog seta.
Osvojio je naslov u Eastbourneu bez izgubljenog seta, primajući pozivnicu (WC) za turnir (pobijedio Monfilsa).
Bez izgubljenog seta stigao je do 43. finala ATP Masters 1000 turnira u Rimu (pobijedio Thiema 6-1, 6-0, izgubio od A. Zvereva).
Kao branitelj naslova, izgubio je od 117. igrača na svijetu, Denisa Istomina, u drugom kolu Australian Opena u meču koji je trajao 4 sata i 48 minuta. Također je izgubio od Thiema u četvrtfinalu Roland Garrosa.
Izgubio je 50. meč protiv Nadala u polufinalu turnira u Madridu, prekidajući niz od 7 pobjeda i 15 osvojenih setova protiv Španjolca.
Pobijedio je Juana Martina del Potra u trećem kolu Indian Wellsa, postajući treći igrač s 300 pobjeda na ATP Masters 1000 turnirima, ali je izgubio od Kyrgiosa u četvrtfinalu.
Pao je na 7. mjesto ATP ljestvice 11. rujna, što je najniže rangiranje od 16. travnja 2007. godine kada je također bio na 7. mjestu.
Odustao je od turnira u Miamiju, povukao se tijekom četvrtfinala Wimbledona protiv Berdycha i završio sezonu 26. srpnja zbog ozljede desne tetive lakta.
2016: Osvajanje svih četiri Grand Slam naslova u jednoj sezoni (kalendarski Grand Slam)
U 2016. godini, Novak Đoković, srpski tenisač, ostvario je sljedeće rezultate:
Osvojio je naslov na Roland Garrosu, postavši osmi muški tenisač koji je ostvario karijerni Grand Slam i treći koji je držao sve četiri Grand Slam titule istovremeno (pobijedio No. 2 Murraya).
Premašio je 200 tjedana na prvom mjestu ATP ljestvice, osvojio više od 100 milijuna dolara nagrade i ostvario 50 pobjeda na sva četiri Grand Slam turnira tijekom Roland Garrosa.
Izjednačio se s Royem Emersonom na četvrtom mjestu svih vremena po broju osvojenih Grand Slam naslova u muškoj konkurenciji s 12 naslova.
Također se izjednačio s Emersonom po broju osvojenih naslova na Australian Openu, s šest naslova (pobijedio No. 2 Murraya).
Dostigao je sedmo finale US Opena i ukupno 21. Grand Slam finale, drugi najviše u povijesti iza Federerovih 27 finala (izgubio od No. 3 Wawrinke).
Izgubio je od Querreya u trećem kolu Wimbledona, prekinuvši niz od 30 uzastopnih pobjeda na Grand Slam turnirima.
Doživio je prvi poraz u 15 mečeva protiv Cilica u četvrtfinalu ATP Masters 1000 turnira u Parizu, prekinuvši niz od 122 tjedna na prvom mjestu ATP ljestvice 7. studenog.
Dostigao je peto uzastopno finale ATP Finalsa, ali je izgubio od Murraya, čime je Murray osigurao završno prvo mjesto na kraju godine.
Osvojio je naslove na Indian Wellsu (pobijedio Raonica) i Miamiju (pobijedio No. 6 Nishikorija) treću godinu zaredom i četvrti put ukupno.
Dodao je naslove u Madridu (pobijedio No. 2 Murraya) i Torontu (pobijedio No. 6 Nishikorija), povećavajući svoj rekord na 30 osvojenih naslova na ATP Masters 1000 turnirima.
Izgubio je od No. 3 Murraya u finalu ATP Masters 1000 turnira u Rimu, prekinuvši niz od 17 uzastopnih pobjeda protiv igrača iz Top 10.
Postao je treći aktivni igrač koji je ostvario 700 pobjeda pobijedivši Jazirija u drugom kolu turnira u Dubaiju 24. veljače (uz Federera i Nadala).
Propustio je jedno finale da izjednači rekord Ive Lendla u eri otvorenog prvenstva s 18 uzastopnih nastupa u finalima, povukavši se zbog ozljede oka u četvrtfinalu turnira u Dubaiju protiv Lopeza.
Odustao je od ATP Masters 1000 turnira u Cincinnatiju (ozljeda lijevog zgloba) i Pekingu (ozljeda lakta).
2015: Osvojena tri Grand Slam naslova i uspostavljanje dominacije
U 2015. godini, Novak Đoković, srpski tenisač, postigao je sljedeće rezultate:
Završio je godinu kao svjetski broj 1 na ATP ljestvici u Emirates ATP Rankingsu po četvrti put u zadnjih pet godina. Ušao je u 2016. godinu kao broj 1 na ATP ljestvici već 78 uzastopnih tjedana, što je najduži niz od Federerovih 237 uzastopnih tjedana od 2004. do 2008. godine.
Kvalificirao se za Barclays ATP World Tour Finals po deveti put uzastopno, osvojivši četvrti naslov zaredom i ukupno peti. Postao je prvi igrač koji je osvojio naslov četiri godine zaredom.
Osvojio je rekordnih 11 naslova u jednoj sezoni i dosegnuo rekord od 15 uzastopnih finala na kraju godine, što je najviše od Federerovih 17 uzastopnih finala 2005. i 2006. godine.
Osvojio je osmi, deveti i deseti Grand Slam naslov na Australian Openu (pobijedio Murraya), Wimbledonu (pobijedio Federera) i US Openu (pobijedio Federera). U finalu Roland Garrosa izgubio je od Wawrinke, što je spriječilo ostvarenje kalendarskog Grand Slama.
Postao je treći igrač u Open eri koji je igrao u svim četiri Grand Slam finala u jednoj godini (također su to uspjeli Laver 1969. godine i Federer 2006., 2007. i 2009. godine).
Uživao je u rekordnom nizu od 29 uzastopnih osvojenih setova tijekom jeseni, istaknutim naslovima u Pekingu i ATP Masters 1000 turniru u Šangaju.
Također je osvojio naslove na Indian Wellsu, Miamiju, Monte Carlu, Rimu i Parizu, postavši rekorder po broju osvojenih ATP Masters 1000 naslova u jednoj sezoni s 6 titula. Premašio je Federera i sada je drugi najuspješniji igrač u povijesti po broju osvojenih naslova na ATP Masters 1000 turnirima sa 26 naslova (ispred njega je samo Nadal sa 27 naslova).
Postao je prvi muški igrač koji je zaradio više od 15 milijuna dolara nagradnog fonda u jednoj sezoni, rušeći prethodni rekord i završavajući sezonu s ukupno 21.646.145 dolara.
Ostvario je rekordnih 82 pobjede, uključujući 31 protiv igrača iz Top 10, te je imao nizove od 28 i 23 uzastopne pobjede.
Osvojio je više naslova (31) nego što je izgubio mečeva (26) na tvrdim terenima od 2011. godine.
Sudjelovao je na 44 uzastopna Grand Slam turnira do početka sezone 2016. godine. Nije se povukao s meča ili predao meč bez borbe od ATP Masters 1000 turnira u Parizu 2011. godine protiv Tsonge (povreda ramena)
2014: Pobeda nad Rogerom Federerom u finalu Wimbledon turnira
U 2014. godini, Novak Đoković završio je sezonu kao broj 1 na svijetu po treći put u četiri godine (2011.-12., ’14.), osvojivši najviše titula na ATP World Touru, 7 u 8 finala.
Godinu je obilježilo osvajanje sedmog Grand Slam naslova na Wimbledonu, čime je produžio niz osvajanja najmanje jednog Grand Slam naslova svake godine na 4 godine zaredom.
Osim toga, osvojio je 4 ATP Masters 1000 naslova i Barclays ATP World Tour Finals u Londonu treću godinu zaredom (ukupno četvrti put). Preuzeo je prvo mjesto na ATP ljestvici od Nadala 7. srpnja.
Sezonu je otvorio na Australian Openu s porazom u četvrtfinalu od Wawrinke (9-7 u petom setu), čime je prekinuo niz od 14 uzastopnih polufinala Grand Slam turnira i niz od 25 pobjeda u Melbourneu.
U ožujku je drugi put u karijeri osvojio Indian Wells-Miami “double” (2011.), pobijedivši Federera u finalu u Indian Wellsu za svoj 42. naslov u karijeri, čime je prestigao Stefana Edberga (41) na listi naslova u Open eri.
Osvojio je 18. ATP Masters 1000 naslov u Miamiju, pobjedivši Nadala u finalu. Ovime je nadmašio Agassija i po broju naslova (17) i po broju pobjeda (209) na ATP Masters 1000 razini.
U travnju u Monte Carlu je bio u potrazi za postizanjem rekorda kao prvi igrač koji je osvojio 5 ATP Masters 1000 naslova zaredom, ali je izgubio od Federera u polufinalu. Propustio je Madrid zbog ozljede zapešća, ali se vratio i osvojio svoj treći naslov u Rimu, pobijedivši Nadala četvrti put zaredom u finalu. 8. lipnja je samo malo zaostao za postizanjem karijernog Grand Slama nakon što je izgubio od Nadala u finalu Roland Garrosa.
6. srpnja je osvojio svoj drugi naslov na Wimbledonu, pobjedivši 7-erostrukog prvaka Federera u pet setova u finalu. Nakon toga, vratio se na prvo mjesto na ATP ljestvici prvi put od tjedna 30. rujna 2013. godine. Također je postao vlasnik 13. mjesta na listi osvojenih naslova u Open eri s 45. naslovom.
Nakon eliminacija u 3. kolu u Torontu (poraz od Tsonge) i Cincinnatiju (poraz od Robreda), jedini puta da nije dosegnuo četvrtfinale tijekom cijele godine, stigao je do osmog uzastopnog polufinala US Opena (poraz od Nishikorija). U listopadu, osvojio je peti naslov u Pekingu – prvi put osvojivši turnir pet puta.
Bio je osmi naslov u Kini, izjednačivši s SAD-om kao zemljom u kojoj je osvojio najviše naslova. Tjedan dana kasnije, niz od 28 pobjeda u Kini prekinuo je Federer u polufinalu Shanghaja. U studenom je osvojio 20. ATP Masters 1000 naslov u Parizu (pobijedio Raonica), ostvarivši 600. pobjedu u karijeri. Bio je peti aktivni igrač koji je dostigao tu brojku, 23. u Open eri.
Kvalificirao se za Barclays ATP World Tour Finals u Londonu po osmi put zaredom. U skupini je izgubio rekordno malo gemova (9) i pobijedio Nishikorija u polufinalu. U finalu je dobio W/O od Federera (leđa) i osvojio svoju četvrtu završnu krunu sezone.
Postao je prvi igrač nakon Lendla (’85-’87) koji je osvojio 3 naslova na završnom turniru sezone u nizu. Zabilježio je omjere od 40-6 na tvrdoj podlozi, 14-2 na zemlji i 7-0 na travi.
Godinu je završio s nizom od 31 pobjede u dvoranama, koji seže do Pariza 2012. godine (treći najduži niz u Open eri). Uspješno je završio s omjerom od 19-5 protiv igrača iz Top 10 i zaradio rekordnih 14.269.462 dolara (drugi najviše u povijesti, iza Nadala 2013. godine).
2013: Ostvarenje “Career Grand Slam” sa osvajanjem prvog naslova na US Openu
U 2013. godini, Novak Đoković, rodom iz Beograda, završio je sezonu u Top 3 po sedmi put zaredom, ali prvi put kao broj 2 na svijetu. Osvojio je 7 titula u 9 finala, što je drugi najveći broj titula u njegovoj karijeri.
Završio je sezonu s nizom od 24 uzastopne pobjede. Bio je rangiran kao broj 1 veći dio godine sve do 7. listopada kada je Nadal preuzeo prvo mjesto, prekinuvši njegov niz od 48 tjedana kao broj 1. Ukupno je bio broj 1 101 tjedan u svojoj karijeri.
Sezonu je završio s 4 uzastopne titule, osvojivši turnire u Kini te produživši svoj pobjednički niz u Kini na 20 utakmica osvajanjem turnira u Pekingu (pobjeda nad Nadalom) i ATP Masters 1000 Shanghai (pobjeda nad del Potrom u 3 seta).
Zatim je osvojio svoj 16. naslov ATP Masters 1000 u Parizu (pobjeda nad Ferrerom) te ponovio uspjeh na Barclays ATP World Tour Finals u Londonu (pobjeda nad Nadalom) bez izgubljenog seta, drugu godinu zaredom.
Po treći put zaredom, stigao je do 3 finala Grand Slam turnira (omjer 24-3), a istaknut je osvajanjem 6. velikog naslova na Australian Openu nakon pobjede nad Murrayjem u finalu u 4 seta.
Postao je prvi igrač u Open eri koji je osvojio 3 uzastopna naslova na Australian Openu i prvi koji je to postigao od Roya Emersona koji je osvojio 5 naslova zaredom od 1963. do 1967. godine. Ovo je bio i njegov četvrti naslov na Melbourne Parku, pridruživši se Agassiju i Federeru kao četverostrukom pobjedniku.
U 4. kolu Australian Opena, trebalo mu je 5 sati i 2 minute da svlada Wawrinku sa 12-10 u petom setu, u četvrtom najdužem meču na Australian Openu od 1968. godine (najduži pojedinačni meč Grand Slam turnira te godine).
Također je bio finalist na Wimbledonu (poraz od Murraya) nakon što je pobijedio del Potra u 5 setova u polufinalu u 4 sata i 43 minute, što je bio najduži polufinale u povijesti turnira.
U zadnjem Grand Slam turniru, stigao je do 4. uzastopnog finala US Opena i ukupno petog (1-4), porazivši ga Nadal u 4 seta. Postao je prvi igrač koji je dosegnuo 4 uzastopna finala US Opena od Federera koji je ostvario 6 uzastopnih od 2004. do 2009. godine. Uoči sezone 2014, stigao je do finala u 10 od posljednjih 13 Grand Slam turnira (omjer 5-5).
Prije US Opena, poraz u polufinalu ATP Masters 1000 turnira u Montréalu (poraz od Nadala u tie-breaku trećeg seta) i četvrtfinale u Cincinnatiju (poraz od Isnera u 3 seta). 1. lipnja postao je 40. igrač u povijesti ATP World Toura koji je ostvario 500 pobjeda u karijeri nakon što je pobijedio Dimitrova u 3. kolu Roland Garrosa. U polufinalu protiv Nadala, propustio je vodstvo od 4-2 u petom setu i izgubio 9-7.
Stigao je do 14 uzastopnih polufinala Grand Slam turnira, što je drugi najbolji rezultat svih vremena, iza Federera (23). Pomogao je Srbiji da se plasira u finale Davis Cupa s omjerom 7-0 u pojedinačnim mečevima.
Pobijedio je belgijskog O. Rochusa u 1. kolu, te ostvario pobjede nad Amerikancima Isnerom i Querreyjem u četvrtfinalu. U polufinalu protiv Kanade, osvojio je oba meča, a u finalu je pobijedio Stepaneka i Berdycha u porazu od 3-2.
Nije izgubio set na putu do svog 4. naslova u Dubaiju, produživši pobjednički niz na 18 mečeva od posljednjeg poraza 31. listopada 2012. godine. Potom je poražen u polufinalu u Indian Wellsu (poraz od del Potra), što je prekinulo njegov niz od 17-0 na početku sezone (22 u nizu, uključujući finale Londona 2012.).
U travnju je osvojio prvi naslov u Monte Carlu, pobijedivši Nadala, koji je osam godina zaredom osvajao taj turnir. Postao je prvi igrač koji je pobijedio Nadala u tri finala na zemlji.
Imao je omjere 53-5 na tvrdoj podlozi, 15-3 na zemlji, 6-1 na travi (17-0 u dvoranama) i 22-10 u tie-breakovima. Ostvario je omjer 24-6 protiv igrača iz Top 10 i zaradio rekordnih 12,447,947 dolara, treću godinu zaredom s više od 12 milijuna dolara. Bio je prvi po postotku osvojenih poena nakon drugog servisa (60%).
2012: Osvajanje prvog Roland Garros naslova i povratak na broj 1 na svijetu
U 2012. godini, Novak Đoković, rodom iz Beograda, završio je kao broj 1 na svijetu po drugi put zaredom, osvojivši 6 titula u 11 finala i ostvarivši 75 pobjeda (drugi najveći broj u njegovoj karijeri).
Postao je prvi igrač koji je završio kao broj 1 u uzastopnim sezonama od Federera u razdoblju od 2004. do 2007. godine. Pridružio se Federeru (5 puta) i Nadalu (dva puta) kao igrač koji je završio kao broj 1 barem dva puta od 2004. godine.
Imao je najviše pobjeda na Grand Slam turnirima (24-3) i ATP Masters 1000 turnirima (omjer 34-6). Imao je omjer 4-1 u mečevima koji su odlučeni u petom setu i 16-3 u odlučujućim setovima. Ukupno je stigao do polufinala ili boljeg rezultata na 15 od 17 turnira.
Tri njegove titule su ponavljanja uspjeha iz 2011. godine – Australian Open (pobjeda nad Nadalom u rekordnih 5 sati i 53 minute), njegova 5. Grand Slam titula, te ATP Masters 1000 turniri u Miamiju i Torontu. Također je osvojio uzastopne azijske naslove u Pekingu (pobjeda nad Tsongom) i ATP Masters 1000 Shanghai (pobjeda nad Murrayem, spasivši 5 meč lopti).
Završio je sezonu neporažen (5-0) osvojivši Barclays ATP World Tour Finals u Londonu (pobjeda nad del Potrom u polufinalu, Federerom u finalu).
Stigao je do polufinala na Wimbledonu po treći put zaredom (poraz od Federera) i nakon toga je izgubio prvo mjesto na ATP ljestvici nakon što je držao vodeću poziciju 53 tjedna zaredom (od 4. srpnja 2011. do 8. srpnja 2012. godine). Federer je povratio prvo mjesto nakon osvajanja Wimbledona (držao ga je 17 tjedana) prije nego što ga je Đoković ponovno preuzeo 5. studenog.
Izgubio je u utakmici za brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Londonu (poraz od del Potra) 5. kolovoza. Također je izgubio od Murraya u polufinalu (sa skorom 45-9). Ostatak godine je osvojio 30 od 33 meča, stigavši do 5 uzastopnih finala, uključujući US Open (poraz od Murraya u 5 setova).
Imao je najviše pobjeda na tvrdoj podlozi (50-5) i protiv igrača iz Top 10 (24-10). Igrao je dobro na zemlji s omjerom 16-4, stigavši do finala ATP Masters 1000 turnira u Monte Carlu, Rimu i Roland Garrosu (porazi od Nadala u svakom finalu). Imao je priliku osvojiti 4 Grand Slam naslova zaredom, ali je izgubio u finalu u ponedjeljak u 4 seta.
Bio je rangiran u Top 2 u svim 4 kategorije povrata servisa – prvi po postotku osvojenih poena nakon prvog servisa (38%), po postotku osvojenih poena nakon drugog servisa (56%) i drugi po broju osvojenih povratnih gemova (35%) i pretvorenih break lopti (46%). Bio je peti po postotku osvojenih servis gemova (87%) i drugi po postotku osvojenih poena nakon drugog servisa (56%). Zaradio je rekordnih 12,803,757 dolara, drugu godinu zaredom s više od 12 milijuna dolara.
2011: Dominacija na Grand Slam turnirima sa osvojena tri naslova
U 2011. godini, Srbin je završio kao broj 1 na svijetu, osvojivši rekordnih 10 titula u 11 finala s omjerom pobjeda 70-6. Osvojio je 3 Grand Slam turnira i rekordnih 5 ATP Masters 1000 turnira, postavši prvi igrač s najmanje 10 titula u jednoj sezoni od Federera (12) u 2006. godini.
Prvi je igrač osim Federera ili Nadala koji je završio kao broj 1 od Roddicka 2003. godine. U finalima, ostvario je 6 pobjeda nad suparnikom Nadalom. Od svojih 10 titula tijekom sezone, 9 je osvojio protiv igrača iz Top 10.
Ukupno je imao omjer 21-4 protiv suparnika iz Top 10 (prošle godine je imao 4-8), postavši prvi igrač s 20 pobjeda protiv igrača iz Top 10 od Ivana Lendla (22) 1985. godine. Postao je samo treći igrač (od 1990. godine) koji je osvojio 30 ili više pobjeda na ATP World Tour Masters 1000 turnirima u jednoj sezoni, ostvarivši omjer pobjeda 31-1.
Osvojio je prva 7 turnira (Australian Open, Dubai, Indian Wells, Miami, Beograd, Madrid, Rim) i ostvario pobjednički niz od 41 utakmice (43 ako se uključi finala Davis Cupa iz 2010.) prije nego što je izgubio u polufinalu Roland Garrosa protiv Federera. To je najbolji niz pobjeda na početku sezone od 42 pobjede Johna McEnroea 1984. godine.
Zatim je nanizao sljedećih 16 pobjeda s prvom titulom na Wimbledonu (pobjeda nad Nadalom), nakon čega je prvi put postao broj 1 4. srpnja, te osvojio ATP Masters 1000 turnir u Montréalu (pobjeda nad Fishom) prije nego što se povukao u finalu ATP Masters 1000 turnira u Cincinnatiju (protiv Murraya) zbog ozljede desnog ramena.
Bio je prvi igrač koji je osvojio turnir kao svjetski broj 1 u svojem prvom nastupu od Petea Samprasa u travnju 1993. u Hong Kongu.
Na posljednjem Grand Slam turniru, US Openu, spasio je 2 meč lopte u pobjedi nad Federerom u pet setova i slijedio s pobjedom nad Nadalom u četiri seta kako bi osvojio svoj četvrti Grand Slam naslov. Završio je sezonu s omjerom pobjeda 6-4 nakon US Opena. Igrao je u polufinalu Davis Cupa protiv Argentine, ali se povukao u drugom setu protiv del Potra zbog ozljede leđa.
Povukao se s dva azijska turnira prije nego što se vratio tjedna 31. listopada u Baselu gdje je stigao do polufinala (poraz od Nishikorija). Povukao se iz četvrtfinala u Parizu zbog ozljede ramena i imao omjer pobjeda 1-2 u skupinama na ATP World Tour Finals u Londonu.
Vodio je ATP World Tour po broju “bagel” setova osvojenih tijekom sezone (setovi 6-0). Vodio je statistiku ATP Match Facts po broju osvojenih povratnih gemova (39%), po postotku osvojenih poena nakon drugog servisa (58%) i bio drugi po pretvorenim break loptama (48%) i osvojenim poenima nakon prvog servisa (36%). Postavio je rekord u muškoj konkurenciji po ukupnom iznosu osvojenog novca u sezoni s 12,619,803 dolara.
2010: Osvojen drugi Grand Slam naslov na Australian Openu
U 2010. godini, Srbin je ostvario još jednu dobru sezonu, završivši kao broj 3 četvrtu godinu zaredom. Osvojio je dva ATP World Tour naslova, dostigao četvrtfinale ili bolje na sva četiri Grand Slam turnira po prvi put u jednoj sezoni, uključujući i jedno finale. Također je predvodio svoju zemlju do osvajanja Davis Cupa (pobijedivši Francusku 3-2) po prvi put, pri čemu je ostvario omjer 7-0 u pojedinačnim mečevima. Tijekom sezone, također je bio rangiran kao broj 2 ukupno 26 tjedana.
Otvaranje sezone obilježio je četvrtfinale na Australian Openu (poraz od Tsonge u pet setova), nakon čega je 1. veljače postao drugi igrač svijeta. U veljači je stigao do polufinala u Rotterdamu (poraz od Youzhnyja), a zatim je dva tjedna kasnije u Dubaiju uspješno obranio naslov ATP World Toura po prvi put u svojoj karijeri, pobijedivši Youzhnyja u finalu koje je odgođeno zbog kiše.
Postao je drugi igrač u povijesti turnira (od 1993.) koji je osvojio naslove zaredom. Početkom ožujka, pomogao je Srbiji da se plasira u četvrtfinale Davis Cupa svladavši Amerikance Querreya (u četiri seta) i Isnera (u pet setova) u pobjedi 3-2 u Beogradu.
Na Indian Wellsu njegov niz od devet pobjeda prekinut je porazom u četvrtfinalu od kasnijeg pobjednika Ljubicica. Zatim je izgubio u prvom kolu (nakon slobodnog prolaza) na turniru u Miamiju od O. Rochusa u tri seta.
Tijekom turnira na zemljanoj podlozi, izgubio je od Verdaska u polufinalu Monte Carla i odigrao četvrtfinale u Rimu. Na domaćem turniru u Beogradu, stigao je do četvrtfinala, ali se povukao zbog bolesti i alergija nakon što je izgubio prvi set od pozivnog igrača Krajinovića. Odustao je od nastupa na Madridu sljedeći tjedan zbog bolesti. Na Roland Garrosu, izgubio je od Melzera u pet setova u četvrtfinalu nakon što je imao prednost od dva seta.
U lipnju na Queen’s Clubu u Londonu, izgubio je od Malissea u trećem kolu, ali je osvojio naslov u konkurenciji parova (s Erlichom). Zatim je stigao do polufinala na Wimbledonu po drugi put (2007.), ali nije uspio protiv Berdycha. Sudjelovao je u najkasnijem završetku meča na All England Clubu u svojem meču prvog kola protiv O. Rochusa, koji je završio u 22:59 sati pod krovom i svjetlima na Centre Courtu.
Nakon toga, vratio se na broj 2 i bio na toj poziciji šest tjedana. Tjedan dana kasnije, pomogao je Srbiji da se plasira u prvo polufinale Davis Cupa pobjedom nad Hrvatskom, svladavši Ljubicica i Cilica u ravnoj utakmici. U sredinom kolovoza u Torontu, izgubio je od Federera u tri seta u polufinalu.
Nakon toga je pao na broj 3 16. kolovoza prije nego se vratio na broj 2 13. rujna nakon osvajanja drugog mjesta na US Openu. Bilo je to njegovo drugo finale na Flushing Meadowsu (2007.), a na putu do finala pobijedio je sunarodnjaka Troickog u pet setova u borbi prvog kola. Zatim je u polufinalu izdržao pet setova protiv Federera, spasivši dvije meč lopte.
U finalu, izgubio je od svjetskog broja 1 Nadala u četiri seta u finalu koje je odgođeno zbog kiše i odigrano u ponedjeljak. Tjedan dana kasnije, predvodio je Srbiju do pobjede od 3-2 u polufinalu Davis Cupa protiv Češke osvojivši četiri seta protiv Berdycha u četvrtom meču. Tipsarević je osvojio peti i odlučujući meč (pobijedio Stepaneka).
U listopadu je obranio naslov u Pekingu pobijedivši Ferrera u finalu koje je odgođeno zbog kiše i odigrano u ponedjeljak. Sljedećeg tjedna stigao je do polufinala u Šangaju (poraz od Federera).
Na dva uzastopna turnira, stigao je do finala u Basel (poraz od Federera u tri seta) i trećeg kola u Parizu (poraz od Llodre). Imajući omjer 43-12 na tvrdoj podlozi, 12-4 na zemlji i 6-2 na travi, te omjer 4-8 protiv igrača iz Top 10.
2009: Osvajanje prvog Masters turnira i prvi ulazak u Top 3
U 2009. godini, Srbin je završio kao broj 3 treću godinu zaredom, istaknuvši se s pet ATP World Tour naslova u karijernom rekordnih 10 finala. On je prvi igrač koji je završio kao broj 3 tri godine zaredom od Matsa Wilandera od 1985. do 1987.
Bio je vodeći na ATP World Touru po broju odigranih mečeva (97), broju pobjeda (78) i broju pobjeda na tvrdoj podlozi (53), što su svi osobni rekordi. Dostigao je četvrtfinale ili bolje na 19 od 22 turnira, uključujući devet od 10 nakon Roland Garrosa.
Dostigao je četiri finala u posljednjih sedam turnira, počevši od sredine kolovoza u Cincinnatiju, a tijekom tog razdoblja pobijedio je 29 od 33 meča, a jedini porazi došli su od Federera (dvaput), Davydenka i Soderlinga.
Završio je posljednji tjedan redovne sezone s naslovom u Parizu, gdje je svladao 10. igrača svijeta Soderlinga u četvrtfinalu, drugog igrača svijeta Nadala u polufinalu i 16. igrača svijeta Monfilsa u finalu trećeg seta. Bio je i finalist na još četiri ATP World Tour Masters 1000 turnira (omjer 33-8 na Masters 1000 turnirima).
U prvom mjesecu sezone stigao je do polufinala u Sydneyu (poraz od Nieminena) i potom četvrtfinala na Australian Openu, gdje se povukao protiv Roddicka zbog problema s toplinom.
Vratio se na teren u Marseilleu i izgubio od eventualnog pobjednika Tsonge u polufinalu. Prvi ATP World Tour naslov u sezoni osvojio je 28. veljače u Dubaiju, pobijedivši Ferrera. Zatim je igrao u prvom kolu Davis Cupa protiv branitelja naslova Španjolske i izgubio od Ferrera i svjetskog broja 1 Nadala.
Dolazeći kao branitelj naslova u Indian Wellsu, izgubio je u četvrtfinalu od sedmog igrača svijeta Roddicka. Slijedio je drugo mjesto na turniru u Miamiju, gdje je pobijedio drugog igrača svijeta Federera u polufinalu prije nego što je poražen od četvrtog igrača svijeta Murraya.
Na početku sezone na zemlji, stigao je do finala u Monte Carlu s tri uzastopne pobjede u tri seta prije nego što je izgubio od Nadala u tri seta. Nastavio je s dobrim igrama i stigao do finala u Rimu gdje je pobijedio Federera u polufinalu prije nego što je izgubio od Nadala. Osvojio je naslov na turniru u svom rodnom gradu Beogradu, pobjedivši lucky losera Kubota za drugi ATP World Tour naslov sezone.
Potom je stigao do polufinala u Madridu gdje je izgubio od Nadala u rekordnih četiri sata i tri minute (imao tri meč lopte). Na Roland Garrosu, doživio je svoj najraniji poraz u posljednje četiri godine, izgubivši od Kohlschreibera u trećem kolu.
Na travi, stigao je do finala u Halleu, spasivši pet meč lopti u pobjedi nad Serrom u drugom kolu, prije nego što je izgubio od Haasa u tri seta. Također je izgubio od Haasa u četiri seta u četvrtfinalu na Wimbledonu.
Vratio se nakon pet tjedana pauze u Montrealu, gdje je izgubio od Roddicka u četvrtfinalu. Slijedilo je drugo mjesto u Cincinnatiju, pobijedivši Nadala u polufinalu prije nego što je izgubio od Federera. Nastavio je s dobrom igrom na US Openu, gdje je stigao do polufinala (ili bolje) treću godinu zaredom, izgubivši od Federera po treći put.
Vratio se u listopadu i osvojio naslov u Pekingu (pobijedio Cilica), a potom je stigao do polufinala u Šangaju (poraz od Davydenka). U studenom je osvojio naslove u Baselu (pobijedio Federera) i Parizu (pobijedio Monfilsa).
U polufinalnoj pobjedi u Baselu nad Stepanekom spasio je tri meč-lopte.Sezonu je završio osvajanjem dvije od tri utakmice u skupini na završnom turniru Barclays ATP World Tour Finals u Londonu (pobijedio Davydenka, Nadala, poraz od Soderlinga).
Tijekom sezone ostvario je omjer 15-12 protiv igrača iz Top 10, osvojivši sedam od posljednjih devet mečeva od US Opena. Također je ostvario omjer 15-2 u dvoranama, 53-11 na tvrdoj podlozi, 17-6 na zemlji i 8-2 na travi.
2008: Osvojen prvi Grand Slam naslov na Australian Openu
Ovu godinu završio je kao broj 3 drugu godinu zaredom. Posljednji igrač koji je to učinio bio je Pete Sampras 1999. i 2000. godine. Osvojio je četiri naslova u šest finala, osvojivši Tennis Masters Cup u Šangaju, kao i svoju prvu Grand Slam titulu na Australian Openu (pobijedio Federera u polufinalu, Tsongu u finalu).
Tijekom turnira u Melbourneu izgubio je samo jedan set, i to u finalu. U ožujku je stigao do polufinala u Dubaiju (poraz od Roddicka) i osvojio naslov na AMS Indian Wellsu (pobijedio Nadala u polufinalu, Fisha u finalu).
Nakon početnog omjera 17-4 u prva tri mjeseca, dobro je igrao na zemlji (16-3), stigavši do polufinala na AMS Monte Carlu (predaja protiv Federera), osvojio naslov na AMS Rimu (pobijedio Wawrinku) i stigao do polufinala na AMS Hamburgu i Roland Garrosu (oba puta poraz od Nadala). Imao je priliku postati broj 2 na svijetu u posljednja dva turnira s pobjedom nad Nadalom.
Na travi je stigao do finala u Queen’su, ponovno gubivši od Nadala, prije nego što je izgubio u drugom kolu na Wimbledonu od Safina. Tijekom ljetne turneje na tvrdoj podlozi, stigao je do četvrtfinala na AMS Torontu, finala na AMS Cincinnatiju (oba puta poraz od Murraya), osvojio brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Pekingu (pobijedio Blakea) i stigao do polufinala na US Openu (poraz od Federera).
Zatim je pomogao svojoj zemlji da se vrati u Svjetsku skupinu Davis Cupa ’09 pobjedom nad Slovačkom prije nego što je stigao do finala u Bangkoku (poraz od Tsonge).
Na posljednja dva AMS turnira stigao je do trećeg kola u Madridu (poraz od Karlovica) i Parizu (poraz od Tsonge). Kvalificirao se za drugu uzastopnu Tennis Masters Cup u Šangaju, pobijedivši Davydenka za naslov. Ostvario omjere 43-12 na tvrdoj podlozi, 16-3 na zemlji i 5-2 na travi. Zaradio je rekord sezone od 5,6 milijuna dolara.
2007: Prvi osvojeni naslovi na razini Masters turnira i prvi ulazak u Top 10
2007.godinu završio je kao najmlađi igrač u Top 10 i ostvario je svoju najbolju sezonu osvojivši osobni rekord od pet ATP naslova te je stigao do svojeg prvog Grand Slam finala. Također je predvodio svoju zemlju u Davis Cupu 2008. godine pobjedom protiv Australije u dodatnom meču.
Ostvario je omjer 19-4 na Grand Slam turnirima (izgubivši od Federera i Nadala po dva puta) i 24-7 na turnirima ATP Masters serije. Sezonu je započeo osvajanjem prvog naslova Down Under u Adelaideu (pobijedio Guccionea) i nastavio s 4. kola na Australian Openu (poraz od Federera).
U ožujku je stigao do svog prvog finala na Mastersu u Indian Wellsu (poraz od Nadala) te je potom osvojio naslov u Miamiju bez izgubljenog seta (pobijedio Nadala u četvrtfinalu, Murrayja u polufinalu, Canasa u finalu).
Zadržao je svoj servis u 58 od 59 gemova tijekom turnira i nakon toga je skočio s 10. na 7. mjesto na svjetskoj rang-listi 2. travnja.
Na zemlji je osvojio naslov u Estorilu (pobijedio Robreda u polufinalu, Gasqueta u finalu) te je zatim stigao do četvrtfinala na Mastersu u Rimu (poraz od Nadala) i Hamburgu (poraz od Moye) te do polufinala na Roland Garrosu (poraz od Nadala). Na travi je nastavio s uspjehom na Wimbledonu, gdje je stigao do polufinala (predaja zbog žulja na nozi protiv Nadala).
Ostvario je omjer 8-2 u tie-breakovima u šest mečeva. U kolovozu je osvojio drugi naslov na Mastersu u Montrealu, gdje je pobijedio broj 3. Roddicka (četvrtfinale), broj 2. Nadala (polufinale) i broj 1. Federera (finale) te postao prvi igrač koji je pobijedio tri najbolja igrača na svijetu od Borisa Beckera u listopadu 1994. u Stockholmu.
Također je postao prvi igrač koji je pobijedio Federera i Nadala na istom turniru dok su bili rangirani kao broj 1. i 2.
Nastupio je po treći put na US Openu i stigao do svog prvog Grand Slam finala, prošavši kroz četverosatni maraton u pet setova protiv Stepaneka u drugom kolu, nakon čega nije izgubio set u pobjedama protiv Moye (četvrtfinale) i Ferrera (polufinale).
U finalu protiv Federera imao je pet set-lopti u prvom setu i još dvije u drugom setu, ali je svaku od njih izgubio u tie-breaku.
Nakon kratke pauze, predvodio je svoju zemlju u Davis Cupu 2008. godine pobjedivši Petera Luczaka i Chrisa Guccionea u dvoboju protiv Australije. U listopadu je osvojio peti naslov u Beču (pobijedio Wawrinku) i stigao do polufinala na Mastersu u Madridu (poraz od Nalbandiana). Tijekom godine izgubio je u prvom kolu samo tri puta na 21 turniru.
Kvalificirao se za svoj prvi Tennis Masters Cup u Šangaju, ali je završio s omjerom 0-3 u skupinskoj fazi. Također je ostvario omjer 30-13 u tie-breakovima, što je jedan od najboljih rezultata na ATP turneji. Imao je omjer 6-10 protiv igrača iz Top 10 i ostvario rezultate 43-12 na tvrdoj podlozi (drugi najviše pobjeda iza Federerovih 44), 18-5 na zemlji i 6-2 na travi.
Upisao je 518 asova, što ga je smjestilo na 6. mjesto na ljestvici Ricoh ATP MatchFacts.
2006: Osvojeni prvi ATP naslovi u Amersfoortu i Metzu
Osvojio je dva ATP naslova u tri finala i završio kao najmlađi igrač među prvih 20 na kraju godine. Također je ostvario značajan napredak na Grand Slam turnirima s četvrtfinalom na Roland Garrosu.
Nakon poraza u prvom kolu Australian Opena (od Goldsteina), dostigao je polufinale u Zagrebu (poraz od Ljubičića) i četvrtfinale u Rotterdamu (poraz od Štěpánka) u veljači, gubi od kasnijih pobjednika u oba slučaja.
Sljedeća tri mjeseca bilježi omjer 2-5 na ATP turnirima prije nego što se preokrene na Roland Garrosu, ostvarivši omjer 17-4 u sljedećih pet turnira.
Dosegnuo je prvo četvrtfinale Grand Slam turnira u karijeri (predaja protiv Nadala) u Parizu, zatim je stigao do četvrtog kola na travi na Wimbledonu (poraz od Ančića).
Na sljedećem turniru, osvojio je naslov u Amersfoortu u prvom ATP finalu (pobjeda nad Massuom). Ušao je u drugo uzastopno finale na turniru u Umagu, ali je morao odustati zbog respiratornih problema pri vodstvu 3-1 u tie-breaku prvog seta protiv Wawrinke.
Vratio se na tvrde terene i dosegnuo treće kolo US Opena (poraz od Hewitta). Tijekom godine ostvario je omjer 5-1 u Davis Cupu, izgubivši samo od Federera u doigravanju Svjetske skupine u rujnu.
Nakon toga osvojio je drugi ATP naslov u Metzu (pobjeda nad Melzerom) i stigao do četvrtfinala ATP Masters serije u Madridu s pobjedama nad Gasquetom i Murrayem (poraz od Gonzaleza).
Bilježi omjere 17-9 na tvrdoj podlozi, 14-5 na zemlji, 5-2 na tepihu i 4-2 na travi. Također je bio vodeći na ATP turneji s omjerom 19-5 u tie-breakovima (najbolji postotak). Ostvario je omjer 2-7 protiv igrača iz Top 10, pobjedivši 9. Gonzaleza na Roland Garrosu i 8. Robreda na Wimbledonu.
2005: Prvi Grand Slam nastup kao kvalifikant na Australian Openu
Broj jedan iz Srbije završio je kao najmlađi igrač u Top 100 s 18 godina i 5 mjeseci. Sezonu je otvorio kao kvalifikant na Australian Openu (poraz od Safina) gdje je ostvario svoj debitantski nastup na Grand Slam turnirima.
U ožujku je pobijedio u dvije Davis Cup utakmice protiv Zimbabvea, svladavši Chidzikwea i Mahefu. U travnju je izgubio dvije Davis Cup utakmice protiv Belgije, poražen od C. Rochusa u pet setova i Vliegena u četiri seta.
Kvalificirao se za Roland Garros i osvojio svoju prvu pobjedu na Grand Slam turnirima te se plasirao u drugo kolo, svladavši Gineprija i osvojivši prvi set protiv Corie prije nego što je zbog problema s disanjem morao odustati u trećem setu.
Dosegnuo je treće kolo Wimbledona kao kvalifikant, ostvarivši pobjede nad Monacom u ravnoj igri i Garcia-Lopezom u pet setova, prije nego što je izgubio u četiri seta od Grosjeana.
Debitirao je na ATP Masters seriji kao kvalifikant u Cincinnatiju (poraz od Gonzaleza). Dosegnuo je treće kolo US Opena, pobjedivši Monfilsa u pet setova i Ancica u četiri seta prije nego što je izgubio u pet setova od Verdasca. Kvalificirao se za AMS Paris i stigao do trećeg kola s pobjedama nad Hanescom i Puertom (poraz od Robreda).
2004: Osvojen prvi Challenger naslov u karijeri
2004 U veljači je sudjelovao na dva Futures turnira, dosegnuvši polufinale na jednom. U travanjskom Davis Cup susretu protiv Latvije osvojio je pojedinačni meč koji nije imao utjecaja na rezultat. Osvojio je Futures naslov u Szolnoku, Mađarska (pobjeda nad Tkalecom).
Dva tjedna kasnije osvojio je prvi Challenger naslov karijere u Budimpešti (pobjeda nad Braccialijem). Kvalificirao se na prvi ATP turnir u karijeri u Umagu (poraz od Volandrija). Osvojio je Futures naslov u Beogradu (pobjeda nad Cipollom).
Napravio je prvu ATP pobjedu protiv Clementa kao kvalifikant u Bukureštu i plasirao se u drugo kolo (poraz od Ferrera). Kasno u sezoni, osvojio je Challenger naslov u Aachenu (pobjeda nad Burgsmullerom). U parovima, osvojio je jedan Futures naslov i dosegnuo je polufinale na dva Challenger turnira.
2003: Prvi osvojeni Futures naslov
2003 Osvojio je prvi Futures naslov u karijeri na trećem turniru u Srbiji i Crnoj Gori (pobjeda nad Ferrer-Victoriom). Također je dosegnuo polufinale na dva Futures turnira za ukupan omjer od 10-5.
Kratki osvrt na nevjerovatnu karijeru
Novak Đoković je jedan od najuspešnijih tenisera u istoriji sporta. Kroz svoju izuzetnu karijeru, Đoković je osvojio mnoge prestižne titule, postao svjetski broj 1 i postavio brojne rekorde. Njegova igra odlikuje se izvanrednom fizičkom izdržljivošću, mentalnom snagom i vrhunskim teniskim veštinama.
Đoković je osvojio ukupno 23 Gran slem titula, uključujući po sedam titula na Australian Openu i Wimbledonu, te šest titula na US Openu. On je jedan od samo dvojice tenisera koji su uspeli da osvoje sva četiri Gren slem turnira u istoj sezoni. Takođe je osvojio 36 ATP Masters 1000 titula, što je rekord u ovom formatu turnira.
Tokom svoje karijere, Đoković je postao prvi teniser koji je zaradio više od 150 miliona dolara samo od nagradnog fonda. Takođe je osvojio pet ATP World Tour Finals titula, što ga svrstava među najuspešnije igrače u istoriji ovog turnira.
Novak Đoković je takođe značajan i van terena. On je osnivač i aktivan učesnik Novak Đoković Fondacije, koja se bavi unapređenjem obrazovanja i životnih uslova dijece u Srbiji i širom sveta.
Svojim uspesima, Novak Đoković je postao simbol izuzetnosti, istrajnosti i posvećenosti. Njegova karijera je oblikovala moderni tenis i ostavila dubok utisak na svijet sporta.
