Postoji nekoliko načina na kojima bi se mogla osigurati bliska sigurnost Ukrajine – i mnogi će biti manje provokativni od obaveze NATO-a dok se sukobi nastavljaju.
Glavni čovjek NATO-a Jens Stoltenberg kaže da će savez stajati uz Ukrajinu “koliko god je potrebno” sugerirajući da je ta zemlja sada “ravnopravna” sa postojećim članicama.
Međutim, predsjednik Volodymyr Zelenskyy je očito se nadao da će ovosedmični NATO samit u Vilniusu rezultirati nekim oblikom vremenske linije i plana za mapiranje pristupanja Ukrajine NATO savezu.
Zapravo, on je opisao odsustvo jasne mape puta kao “apsurdno”.
Uprkos najavi dodatne pomoći i toplim riječima, gospodin Stoltenberg je umjesto toga rekao da će savez izdati poziv za pridruživanje “kada se saveznici slože i kada su ispunjeni uslovi”.
Zašto se NATO čini toliko nevoljnim da Ukrajinu dovede pod svoj zaštitnički kišobran, i da li ova neodlučnost riskira podrivanje dugoročne sigurnosti Ukrajine?
NATO je odbrambeni savez i prije nego što se bilo koje nove nacije mogu razmatrati za članstvo, moraju zadovoljiti širok spektar kriterija za članstvo.
Konkretno, NATO je kolektivni savez, a ne “pretplata na odbranu”; svi članovi moraju biti u stanju da pruže značajan vojni doprinos kolektivu i pokazati jasnu sposobnost i namjeru da pruže vojnu podršku bilo kojoj članici državi u potrebi.
Objektivno, teško je zamisliti da će Ukrajina uskoro zadovoljiti zahtjeve za članstvo, i NATO će biti nevoljan da “previše povijaju pravila” iz straha od postavljanja presedana.
Ali to ne bi samo po sebi trebalo da spriječi NATO da identifikuje mapu puta za Ukrajinu da se pridruži NATO-u u nekom trenutku u budućnosti.
Zašto se NATO očigledno opire?
Prvo, frustracija gospodina Zelenskyja sa NATO-om otkriva dublju napetost. Njegov kontinuirani popis “zahtjeva” stvara izazove za NATO i zapadne vlade, a ministar odbrane Ben Wallace savjetuje “mi nismo Amazon”.
Suprotno tome, gospodin Zelenskyy vjeruje da Ukrajinci ratuju protiv Rusije “u ime” Zapada. Ukrajinski životi se gube, pa ako bi iko trebao biti zahvalan, to bi trebao biti Zapad.
Ali izvan javne retorike, međunarodna pažnja se sve više okreće post-ratnom sigurnosnom okruženju za Ukrajinu.
Osim ako Ukrajina ili Rusija ne “pobijede” i ne postignu svoje strateške ciljeve, rat će se samo završiti dogovorenim sporazumom.
Obje strane će željeti osigurati da se njihovi sigurnosni problemi mogu zadovoljiti prije nego što se slože da nastave značajne mirovne razgovore.
1994. godine, Ukrajina je pristala odustati od svojih nuklearnih oružja u zamjenu za apsolutne garancije o njenom teritorijalnom integritetu od svih potpisnika – Budimpeštanski memo je potpisala Rusija (i SAD, UK i Ukrajina) ali je unutar 20 godina Vladimir Putin napao Krim.
Kao rezultat toga, Ukrajina će biti duboko sumnjičava prema bilo kojim deklaracijama ili pisanim obavezama Rusije i trebat će joj konkretniji prijedlozi za vjerodostojan mirovni plan – zbog čega tako aktivno udvara NATO-u.
Međutim, Rusija također mora biti umirena u svojim sigurnosnim brigama ako želi osigurati mir, a postepeno širenje NATO-a u posljednjih 30 godina nesumnjivo je uznemirilo paranoičnu Rusiju.
Gospodin Putin ne želi da Ukrajina pristupi NATO-u, i ako bi to izgledalo kao gotova stvar, to bi moglo očvrsnuti odlučnost Rusije da produži rat kako bi spriječila Ukrajinu da se pridruži savezu.
Bilo bi teže gospodinu Putinu da proglasi pobjedu za Specijalnu vojnu operaciju svom domaćem auditorijumu ako je ishod snage NATO-a na njegovom pragu.
Šta je potencijalno rješenje problema sigurnosti Ukrajine?
Postoji nekoliko načina na kojima bi se mogla osigurati bliska sigurnost Ukrajine, i mnogi će biti manje provokativni od obaveze NATO-a dok se sukobi nastavljaju.
Bilateralni ili trilateralni međunarodni sporazumi mogli bi poboljšati sigurnost Ukrajine u neposrednom post-ratnom periodu, koji bi mogli biti prihvatljiviji za gospodina Putina.
Zapravo, nedavna deklaracija G7 o višegodišnjem sigurnosnom aranžmanu sa Ukrajinom čini se kao inicijativa dizajnirana da stvori opcije, iako bi gospodin Putin mogao tražiti trajnu obavezu od Ukrajine da se ne pridruži NATO-u prije nego što prihvati uvjete.
Bez obzira na to, iako je gospodin Zelenskyy razumljivo frustriran NATO-ovim očiglednim oklijevanjem, velika državnička umješnost je na djelu.
Članstvo u NATO-u nudi jednu opciju za garanciju dugoročne post-ratne sigurnosti Ukrajine, ali to nije jedina opcija, a dogovor oko članstva u NATO-u bi samo mogao produžiti – pa čak i pogoršati – razarajući rat u Ukrajini.
Članak prvo objavljen na SkyNews.
