Iskreno govoreći, kada glavni mediji izjavljuju da ukrajinski kontranapad ne ide dobro, to je zapravo potpuni debakl. Evo što CNN izvještava: “Ukrajinski kontranapad nije ispunio očekivanja.
Pogledajmo i što su napisali: Millie je pozvao promatrače na strpljenje, tvrdeći da očekuje da kontranapad traje i do 10 tjedana.
I kako kaže poslovica: teška vremena nikada ne traju, samo tvrdi ljudi opstaju.
Iznenadujući gubici i spor napredak
Na Newsweeku možemo pročitati nešto zanimljivije: “Rusija gubi 31 000 vojnika za manje od dva mjeseca usred kontranapada.”
A Rusi su ti koji se brane u svojim vrhunskim utvrdama. Treba li još šta da kažem.
No, hajde da bacimo pogled na kartu. Pogledajmo situaciju prije mjesec dana, 5. lipnja, prije ofenzive. Sada, mjesec dana kasnije, mislim da možete donijeti sami svoje zaključke.
Kanadski novinar Neil Howard otišao je u Ukrajinu i evo što je on primijetio: Ukrajinski napad je bio težak. Mjesec dana nakon početka kampanje, oslobođeno je samo nekoliko sela. Helikopteri su poseban izazov, ali na Južnom frontu moral je visok.
Istraživanje vojnih strategija i taktika
Kada Howard govori o helikopterima, misli na ruske Ka-52 i Mi-28n koji stalno zuje iznad ukrajinskih formacija. To je ponovno pokazatelj da Ukrajina ima problema s protuzračnom obranom duž fronta. Ukrajina napada duž tri glavna sektora. Na zapadnoj strani, kod sela Oki, Ukrajina je postigla dobitak od tri kilometra i osvojila dva sela.
Trenutno, ukrajinski napadi nailaze na veliki otpor duž ovih fortifikacija sjeverno od Jaribanke, a to su samo doslovno isturene izvidnice, ne glavna linija obrane.
Izvještava se da ruske kornet i tenkovske rakete čine veliku štetu na ukrajinskim vozilima koja se kreću naprijed-nazad između fronta i zadnje linije.
Onda imamo zloglasne sektore Mala Tokmachka i Robotine sa parkingom Bradley/Leopard 2 koji je postao viralan.
Također postoji napredak od tri kilometra i skoro su dosegli prvu rusku liniju obrane usredotočenu na Robotine. Ali, samo vrh. I konačno, imamo Premiervski salijent, gdje je Ukrajina do sada postigla najveći uspjeh s probijanjem od šest kilometara.
Cijena uspjeha?
No, glavno pitanje je – po kojoj cijeni?
Ima mnogo videosnimaka koje mogu pokazati, ali usredotočit ćemo se na jedan od najnovijih. Ukupno su napuštena šest pješačka borbenih vozila Bradley i jedno inženjersko vozilo IMR-2.
Orix izvještava o 27 uništenih ili oštećenih M2A2 Bradley ODS S8.
Kako je novinar Forbesa, David Ax, rekao: “Postoji jednaka šansa da postoje gubici M2 koje niti jedan vanjski promatrač nije dokumentirao.”
A što je s gubicima ljudstva? Ruski izvještaji govore o 13 do 16 000 ukrajinskih žrtava, poginulih ili ranjenih, u posljednjih 30 dana operacija.
Pripreme za napad
Priprema za ovu ofenzivu definitivno nije bila lagan zadatak. Ukrajina se mobilizira širom zemlje, a izvješća o stranim regrutima iz Latinske Amerike unutar redova ukrajinske vojske, uglavnom iz Kolumbije, Ekvadora, Meksika i Argentine, sve su učestalija. To je samo pokazatelj sveukupne situacije.
Trenutno se čini da Ukrajina priprema veliku ofenzivu u sektoru Kahovka rezervoara, s glavnim oklopnim snagama okupljenim blizu Lobcove. Govorimo o dijelu NATO-om obučenih 117. i 118. mehaniziranih brigada, plus jedna tenkovska četa 116. mehanizirane brigade. U ovom sektoru će biti dosta “akcije”.
U međuvremenu se Kahovka rezervoar gotovo potpuno isušio i pretvorio u nešto nalik bljuzgavoj pustinji, koju bi ukrajinske snage teoretski mogle prijeći.
Izazovi na terenu
No, zašto je napredak bio tako spor?
Ukrajinski vojnik, prebačen iz policijske jedinice, pod imenom Yev Han, ispričao je New York Timesu: “Iskopali su se, postavili mine, spremni su. Teško je, ali nemamo drugog izbora.”
BBC dodaje: “Smrtonosna minska polja otežavaju napredak kontranapada.” Vojnici izražavaju frustraciju zbog nedostatka opreme za čišćenje mina i nedostatka minera, od kojih su četiri bila ozlijeđena u posljednjih nekoliko tjedana.
Washington Post nas umiruje poručujući nam da ne sumnjamo u ukrajinsku protuofanzivu – tek započinje, zar ne? Saznajemo iz članka da je današnji zadatak Ukrajine znatno teži nego prije.
U proteklih sedam mjeseci, Kremlj je mobilizirao mnogo više ljudi i izgradio mnogo više utvrđenja i minskih polja. Ukrajinci sada napreduju kroz gusta minskih polja preko ravnih, otvorenih terena.
Kako bi samo bilo korisno da je neko o svemu ovome pričao prije mnogo vremena…
Šta su Ukrajinci radili tokom ovih sedam mjeseci?
Poslali su sve svoje najbolje trupe da budu pokosene u Bahamutu. Čujemo iz francuskog lista Le Monde da “Rusi na kraju dana uče kako se vodi rat”, kako je rekao Korporal K iz 116. mehanizovane brigade.
Zbog svega ovoga, Ukrajinci su promijenili taktiku. Umjesto velikih oklopnih napada, nemaju drugog izbora nego da se oslone na male infiltracije pješadije.
Izvještaji spominju napade jedinicama veličine voda, otprilike 30 do 40 ljudi, ponekad podržane s nekoliko oklopnih vozila poput jednog tenka i dva oklopna vozila. Međutim, kako smo već vidjeli na snimcima braće, čak i ovo može postati problematično.
Kako se situacija odvija?
Na zapadnoj strani fronta, kod Pijetihatke, 128. planinska brigada izvela je većinu napada, ovaj put samo s pješadijom.
U 8 sati ujutro, grupa za napad od 30 ljudi naišla je na mine i artiljerijsku vatru. Zatim artiljerija pokušava što brže intervenirati prije nego što se neprijateljska pješadija premjesti.
U 8:30 je došao drugi val, još jedna grupa od 20. Pomakli su se jedan kilometar od Lopkova, bili su otkriveni od strane artiljerije i samo šest je došlo do Kjatihatke.
U 9 sati, treća grupa za napad, 50 vojnika, krenula je s istoka za flanking manevru i ponovo su zaustavljeni različitim ruskim vatrenim moćima.
Cijela kompanija je nestala za jedno jutro, zapravo u roku od sat vremena.
S obzirom na ovu stopu, do kraja ljeta 128. planinska brigada će biti iscrpljena. Moramo uzeti u obzir da su to samo gubici tijekom stvarnog napada, bez uzimanja u obzir ruskih bombardovanja područja koncentracije ili stalnog toka malih ukrajinskih odreda sastavljenih od 8 do 10 ljudi koji pokušavaju infiltrirati ruske linije.
Kao što možete zamisliti, u takvim situacijama vrlo je teško evakuirati ranjene vojnike.
Ruska taktika
Možete zamisliti koliko je teška bitka poput ove.
Uzimajući u obzir bilo kakve informacije, posebno one koje dolaze od zarobljenika, trebali bismo biti skeptični.
Ono što frustrira Ukrajince jest da ruske snage rijetko zadržavaju svoje pozicije i bore se do smrti za ove pred pozicije. Umjesto toga, oni jednostavno bježe prije kontakta.
Rusi su također veoma lukavi jer se odbrambena jedinica povlači i raspršuje se u četiri različita smjera, a potom nestaju.
Nakon toga, ruska artiljerija i zračni napadi pogađaju ukrajinske jurišne skupine i nanose što veću štetu izdaleka.
Potom ruska vojska izvodi protunapad svježim trupama, plus jedinicama koje su se ranije povukle, kako bi formirali pojačanu napadačku silu. Zajedno, oni napadaju šokirane Ukrajince.
Do sada, Ukrajina nije pronašla rješenje za ovaj problem.
