Stručnjaci za zmije, ističu da je prvo i najvažnije znati razaznati zmije. Jedan od načina za to je obratiti pažnju na određene karakteristike. Na primjer, otrovne zmije imaju trokutastu glavu i uske, eliptične oči. Osim toga, otrovnice na našem području se razlikuju od neotrovnica i po obliku tijela. Tijelo otrovnica je obično kratko i zdepasto, dok je tijelo neotrovnica tanko i izduženo.
Važno je napomenuti da ove karakteristike vrijede samo za područje Europe. Međutim, čak i ako nismo sigurni da li je zmija otrovnica ili ne, stručnjaci naglašavaju da je najbolje postupati kao da je zmija otrovnica. Često se događa da ne primijetimo zmiju, pa je oprez i pažnja uvijek potrebna. U slučaju ugriza zmije, treba potražiti medicinsku pomoć što je prije moguće.
Postupci i mjere nakon ugriza zmije: Što trebate učiniti?
Nakon ugriza zmije, evo popisa mjera koje treba poduzeti:
- Ostanite mirni: Važno je zadržati smirenost kako biste smanjili protok otrova kroz tijelo.
- Odmaknite se: Pokušajte se udaljiti od zmije kako biste smanjili mogućnost dodatnih ugriza.
- Ograničite kretanje: Ograničite kretanje ozlijeđenog dijela tijela kako biste spriječili brže širenje otrova.
- Uklonite prstenje ili ogrlice: Ako ste ugrizeni na ruci ili vratu, uklonite prstenje, narukvice ili ogrlice koje mogu ograničavati protok krvi ako dođe do oticanja.
- Pozovite hitnu pomoć: Odmah pozovite hitnu pomoć obavijestite ih o ugrizu zmije kako bi mogli pružiti odgovarajuću pomoć. Ili Gorsku službu spašavanja (GSS) ako se ugriz dogodio na tečko dostupnom području.
- Ne pokušavajte sami izvlačiti otrov: Izbjegavajte pokušaje isisavanja ili izvlačenja otrova iz rane jer to može pogoršati situaciju i uzrokovati dodatne ozljede.
- Ne koristite metode kao što su vezivanje ili stiskanje: Iako se nekada preporučivalo vezivanje ili stiskanje rane kako bi se spriječilo širenje otrova, danas se to ne preporučuje.
- Utvrdite je li otrovnica ili neotrovnica: Ako je moguće, pokušajte pouzdano utvrditi je li zmija otrovnica ili ne. Ovo će pomoći u daljnjem postupanju. (možete je uslikati)
- Isperite ranu vodom: Isperite ranu obilno vodom kako biste uklonili prljavštinu i bakterije.
- Prekrijte zavojem: Zatim prekrijte ranu sterilnim zavojem kako biste je zaštitili od daljnjih kontaminacija.
- Promatrajte simptome: Obratite pažnju na simptome kao što su otok, bol, modrica, vrtoglavica, mučnina, povraćanje ili promjene u disanju te informirajte medicinsko osoblje o njima.
- Pratite stanje i pričekajte dolazak medicinske pomoći: Pratite simptome i pričekajte dolazak medicinskog osoblja. Važno je pružiti potrebnu podršku i informacije medicinskom osoblju kako bi mogli pružiti odgovarajuću terapiju.
Važno je zapamtiti da je hitna medicinska pomoć ključna nakon ugriza zmije. Stručno osoblje će procijeniti vrstu zmije, pružiti odgovarajuću terapiju i upravljati simptomima kako bi se smanjili rizici i komplikacije.
Važno je znati što NE činiti nakon ugriza zmije!
Nakon zmijskog ugriza, važno je imati na umu sljedeće:
- Nemojte podizati zmiju i ne pokušavajte je uhvatiti. NIKADA nemojte se igrati zmijom otrovnicom, čak ni mrtvom ili njenom odrubljenom glavom.
- Nemojte čekati da se pojave simptomi ako ste ugriženi, odmah potražite medicinsku pomoć.
- Nemojte stavljati podvezu.
- Nemojte rezati ranu nožem niti je rezati na bilo koji način.
- Ne pokušavajte isisati otrov.
- Ne stavljajte led niti uranjajte ranu u vodu.
- Nemojte piti alkohol kao sredstvo protiv bolova.
- Nemojte uzimati ljekove protiv bolova (kao što su aspirin, ibuprofen).
- Nemojte primjenjivati narodne terapije.
- Ne savjetuje se da se sami vozite do bolnice jer ljudi koje je zmija ugrizla mogu dobiti vrtoglavicu ili se onesvijestiti.
Napomena: Što se tiče odsecanja glave zmije, važno je biti svjestan da i nakon što je zmija mrtva, njeni mišići i živčani sustav još uvijek mogu reagirati na vanjske podražaje. Zbog toga se tijelo zmije može trzati ili grčiti, uključujući i usta i zube, što može rezultirati ujedom.
Osim toga, odsječena glava zmije još uvijek može sadržavati ostatke otrova koji se mogu izlučiti iz otrovnih žlijezda. Stoga, treba biti iznimno oprezan pri rukovanju odsječenom glavom zmije i najbolje je ostaviti to stručnim osobama.
Simptomi ujeda zmije
Znakovi ili simptomi ugriza zmije mogu se razlikovati ovisno o vrsti zmije, ali mogu uključivati:
- Tragovi ujeda
- Crvenilo, otok, modrice, krvarenje ili plikovi oko ugriza
- Jak bol i osjetljivost na mjestu ugriza
- Mučnina, povraćanje ili dijareja
- Otežano disanje (u ekstremnim slučajevima, disanje može potpuno prestati)
- Ubrzan rad srca, slab puls, nizak krvni pritisak
- Poremećen vid
- Okus metala, mente ili gume u ustima
- Pojačano lučenje pljuvačke i znojenje
- Utrnulost ili trnci oko lica i/ili udova
- Trzanje mišića
Najopasnije otrovnice Europe
Poskok (Vipera ammodytes)
Poskok (Vipera ammodytes) je otrovna zmija koja pripada porodici ljutica (Viperidae).
Poskok je obično dužine od 60 do 80 cm i ima karakterističnu “cik-cak” liniju uzduž tijela. Glava poskoka je šira i oblija, a oko ima crveni odsjaj i karakterističnu bijelu prugu uz rub gornje čeljusti. Odrasli poskoci imaju otrovne zube dugih oko 4 mm.
Njen otrov djeluje hemotoksično, što znači da zgrušava krv i razara tkivo. Ugriz poskoka može biti smrtonosan, iako ne svaki ugriz rezultira ispuštanjem otrova (u 30% ugriza ne ispušta otrov).
Otrov poskoka sadrži različite tvari koje izazivaju hemoragično djelovanje. To znači da otrov uzrokuje krvarenje, oštećuje krvne žile i tkiva te otežava zgrušavanje krvi. Također, otrov ima toksični učinak na organe i može izazvati oštećenje bubrega i srca.
Simptomi ugriza poskoka uključuju bol, duboku ranu koja može krvariti, brzo širenje otoka na mjestu ugriza te kasnije simptome kao što su bolovi u trbuhu, povraćanje i proljev. U težim slučajevima, ugriz poskoka može dovesti do sistemskih komplikacija, uključujući probleme sa zgrušavanjem krvi, oštećenje organa i mogući smrtni ishod.
Zubi poskoka mogu se rotirati za 90 stupnjeva zbog posebne strukture njihovih čeljusti.
Riđovka (Vipera berus)
Riđovka (Vipera berus) je otrovna zmija koja pripada porodici ljutica (Viperinae). Njeno tijelo je debelo i može doseći veličinu od 60-90 cm. Na leđima ima tamnu prugu u obliku cik-cak linije, dok je trbuh sivocrn. Riđovka ima uzak vrat i plosnatu glavu.
Njene oči su velike, okrugle, crvenkaste boje, s okomitom zjenicom, te imaju ljutit izraz. Karakteristična bijela pruga uz rub gornje čeljusti je također jedna od njenih prepoznatljivih obilježja. Ženke su obično veće od mužjaka, crvenosmeđe boje i imaju kraće repe.
Riđovka se hrani malim sisavcima, žabama, gušterima, malim pticama i njihovim jajima. Kada lovi plijen, riđovka koristi strategiju zasjede, nakon čega ubrizgava otrov i prati trag sve dok ne pronađe plijen koji je onesviješten, a zatim ga pojede.
Za čovjeka, riđovka je otrovna, iako postaje agresivna samo kada se osjeti uznemirenom. Važno je napomenuti da riđovka ne ubrizgava otrov sa svakim ugrizom. Ugriz riđovke može biti jako bolan, a na mjestu ugriza javlja se oticanje. Daljnji simptomi mogu uključivati povraćanje i opću slabost.
Otrov riđovke djeluje hemotoksično, što znači da utječe na krv i oštećuje tkivo. Djelovanje otrova je sporog tempa, te su smrtonosni slučajevi rijetki kod odraslih osoba. Međutim, za malu djecu ugriz riđovke može biti koban.
Nevjerojatne činjenice o zmijama
- Crna mamba je najbrža kopnena zmija, sposobna dosegnuti brzinu od 19 km/h. Dostiže dužinu od 4,5 metara i pripada rijetkoj grupi agresivnih zmija koje plijen ujedaju nekoliko puta za redom. Svaki ugriz može rezultirati izbacivanjem 20 kapljica otrova, pri čemu su samo 2 kapljice dovoljne da ubiju odraslog čovjeka.
- Parenje anakonde je događaj koji zahtijeva hrabrost za promatranje. Tijekom procesa razmnožavanja, jedna ženka može sudjelovati s do 12 mužjaka istovremeno. Oni se prepliću u formaciji koja podsjeća na živu loptu i mogu ostati u tom stanju više od mjesec dana.
- Zmije su jedna od najstarijih vrsta na Zemlji. Postoje fosilni dokazi koji sugeriraju da su zmije živjele već prije 150 milijuna godina.
- Zmijski otrov omogućuje paraliziranje ili ubijanje plijena.
- Umjesto zubi, imaju jednostavne čeljusti koje koriste za hvatanje, držanje i gutanje plijena.
- Većina vrsta zmija polaže jaja, ali postoje i vrste koje rađaju žive mlade. Neke zmije, poput anakonda i pitona, mogu imati vrlo veliki broj mladih odjednom.
- Zmije imaju vrlo fleksibilno tijelo i mogu se savijati i izduživati kako bi se prilagodile različitim okruženjima i plijenu.
- Neki zmijoliki gušteri, poput zmija iz porodice Anfisbenidae, imaju izduženo tijelo i izgledaju poput crva ili gliste.
- Zmije nemaju vanjske uši, ali su vrlo osjetljive na vibracije zemlje i zvukove oko sebe. Koriste svoj jezik i posebne receptore na tijelu kako bi osjetile mirise i okuse u okolini.
- Zmije su hladnokrvne životinje, što znači da ne mogu regulirati svoju tjelesnu temperaturu. Stoga se često sunčaju na toplim mjestima kako bi se zagrijale ili se povlače u hladovinu kako bi se ohladile.
- Zmije su iznimno važne za ekosustav jer kontroliraju populaciju glodavaca i drugih životinja koje često smetaju ljudima.
- U mnogim kulturama, zmije su predmet mitova, legendi i simbola. One se često povezuju s mudrošću, preobrazbom, tajanstvenošću ili opasnošću, ovisno o kontekstu i vjerovanjima.
- Zmije imaju između 200 i 450 kralježaka u svom tijelu, što je puno više od broja kralježaka koje ljudi imaju.
- Zmije koriste svoj jezik kako bi detektirale mirise oko sebe. Jezik im pomaže prikupljati čestice iz zraka i analizirati ih kako bi dobile informacije o svom okruženju.
Trebamo li se bojati zmija ili ne?
To je pitanje koje se često postavlja kada je riječ o ophođenju s ovim gmazovima. Zmije su divlje životinje koje imaju svoje mjesto u ekosustavu, ali njihova prisutnost može izazvati strah i nelagodu kod mnogih ljudi. Kako bismo dobili jasniju sliku o tome trebamo li se zaista bojati zmija, trebamo razmotriti nekoliko činjenica.
Prvo, važno je napomenuti da nisu sve zmije otrovne. U stvari, velika većina vrsta zmija su neotrovne i ne predstavljaju prijetnju za ljude. Mnoge zmije su čak korisne jer se hrane glodavcima i drugim štetnicima, pomažući održavanju ravnoteže u prirodi.
Međutim, postoje i otrovne vrste zmija koje mogu predstavljati opasnost za ljude. Njihov ugriz može biti vrlo ozbiljan i zahtijevati hitnu medicinsku pomoć. Ove vrste zmija često imaju upozoravajuće boje ili uzorke koji ih razlikuju od neotrovnih vrsta, što nam pomaže da ih prepoznamo i izbjegnemo.
Kada je riječ o strahu od zmija, on je često rezultat kulturnog naslijeđa, priča ili loših iskustava koja su oblikovala našu percepciju ovih životinja. Strah od zmija je prirodna reakcija jer nam tijelo pokušava zaštititi od potencijalne opasnosti. Međutim, važno je razlikovati zdrav oprez od iracionalnog straha koji može ograničavati našu svakodnevnu funkcionalnost.
Ako živimo u području gdje postoje otrovne zmije, važno je biti informiran o vrstama koje naseljavaju naše okruženje i naučiti kako se ponašati u njihovoj blizini. Pravilno obrazovanje i razumijevanje o njihovom ponašanju, znakovima upozorenja i sigurnosnim mjerama mogu smanjiti rizik od ugriza i pomoći nam da se osjećamo sigurnije.
U zaključku, trebamo poštovati prirodu i biti svjesni prisutnosti zmija u okruženju. Dok se oprez treba uvijek primjenjivati, trebamo se educirati o vrstama zmija s kojima dolazimo u kontakt i naučiti kako s njima pravilno postupati. To nam omogućuje da smanjimo strah i izbjegnemo nepotrebne konflikte, omogućavajući nam da živimo u skladu s prirodom.
